ANDRIJA, zadarski prior, živio je krajem IX i početkom X st. Kao uspješan trgovac stekao je velik imetak, kojim je slobodno raspolagao i na temelju kojeg je pripadao patricijatu. Njegova oporuka iz 918. dragocjen je dokument za hrvatsku gospodarsku i kulturnu povijest jer pokazuje strukturu bogatstva patricija i upućuje na razmjere zadarske kopnene i pomorske trgovine. Djeci iz dvaju brakova te supruzi oporučno je ostavio 5 kuća, vinograde i zemlju, 600 glava stoke sitnog zuba s pastirima i stoku krupnog zuba. Napose se, po srednjovjekovnom običaju, sjetio samostana, crkava i duhovnih osoba. Samostanu Sv. Krševana ostavio je vinograd, zemlju, roba, robinju, 100 glava sitne stoke, svileno ruho. Crkvi Sv. Petra poklonio je svilenu tkaninu a Sv. Tome ubrus te crkvi Sv. Anastazije srebrni vrč i svilenu tkaninu. Zadarskom biskupu Forminu ostavio je konja; đakonu Petru, svom bratu, srebrni vrč i srebrno sedlo itd. Za spas svoje duše namijenio je svećenicima 100 glava stoke sitnog zuba, 100 modija žita i bačvu vina; u istu svrhu dao je preostale ovce i koze, odredio da se proda brod u luci i oslobodi rob Marun sa ženom, kojemu je poklonio vinograd. Za otkup zarobljenika ostavio je 100 solida.
LIT.: Jaroslav Šidak: Historijska čitanka za hrvatsku povijest, 1. Zagreb 1952, 14–16. — Marko Kostrenčić, Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović: Diplomatički zbornik, 1. Zagreb 1967. — Nada Klaić i Ivo Petricioli: Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar 1976, 82–83.
Josip Lučić (1983)