GALOVIĆ, Fran

traži dalje ...

GALOVIĆ, Fran, književnik (Peteranec kraj Koprivnice, 20. VII. 1887 — Radenkovići, Srbija, 26. X. 1914). Maturirao je 1906. pri Donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu; potom je na zagrebačkom Sveučilištu studirao slavistiku i klasičnu filologiju. Pripadao je mladohrvatskom, liberalnopravaškom omladinskom pokretu pa je zbog sudjelovanja u đačkom štrajku četvrti semestar studirao u Pragu. Ispit iz staroklasične arheologije položio je 1909, iz klasične filologije 1913, a iz hrvatskog jezika 1914. God. 1909. pričuvni je kadet pješačke pukovnije u Sisku; 1913. postaje namjesni učitelj II. realne gimnazije u Zagrebu. Mobiliziran je ujesen 1914. te je iste godine poginuo na srpskom bojištu. — Galović je ostvario velik, žanrovski raznolik, ali vrijednosno neujednačen književni opus. Prvu pjesmu, naslovljenu U spomen 11. listopada 1903. s potpisom Hrvatski đak, sastavio je u povodu otkrivanja spomenika A. Starčeviću u Šestinama kraj Zagreba, a objavio ju je u novinama Čiste stranke prava, Hrvatskom pravu 1903. Galovićeve pjesničke početke pratili su pripovjedački i kazališni interesi. Sustavno je pratio zagrebački kazališni repertoar i pisao kritike, ističući glumačka postignuća, istražujući dramaturške značajke u tekstovima. Od 1903. do 1914. objavljivao je u Hrvatskom pravu, Pobratimu, Narodnim novinama, Mladoj Hrvatskoj, koju je uređivao 1908–09. i 1911, Hrvatskoj smotri, Hrvatskom kolu, Savremeniku, Vijencu, Prosvjeti. Potpisivao se i pseudonimima Hrvatski đak, Gledalac, Samotni putnik te različnim šiframa. Njegove pjesme prevedene su na esperanto, mađarski, njemački, poljski, slovenski i talijanski. Galovićevi dramski tekstovi, balada Tamara (HNK 1907), nacionalno-povijesna tragedija Mors regni (HNK 1908), naturalistična seoska drama Mati (HNK 1916), salonska melodrama Valovi (Glumačka škola 1944), simbolistični misterij Marija Magdalena, pokazali su sklonost prema društvenoj tematici i povijesnim ugođajima ali i prema mističnom nihilizmu, simbolističnim snoviđenjima pa i predekspresionističnoj grotesci. Njegovi maeterlinkovski pokušaji da u kazalište umjesto akcije unese poeziju doveli su na pozornicu mistične zborove, komešanje zvukova i boja, afektivnu dikciju, likove koji govore jedni mimo drugih, a u tekst opsežne didaskalije, tj. autorove napomene o usporedbi izvanjskog i unutarnjeg zbivanja. U pripovjedačkom opusu G. je također sklon obnovi i rušenju. Njegove rane proze (U suton, Nesreća, Genoveva) izdanak su naturalistične manire i crtičarskog feljtonizma. U njima pripovjedač poštuje standarde mimetičnog pripovijedanja. Najčešće obrađuje motive iz seoske sredine gdje iz društvenih okolnosti ili iz junakove nutrine izbijaju neki sudbinski nesporazumi. O njima se izvješćuje samozatajno i objektivno. U dužoj pripovijesti Začarano ogledalo G. je ukinuo neke oblike tradicionalnog pripovijedanja. Promijenio je također ulogu pripovjedača koji postaje impresionistički nepouzdan, sklon asocijativnom automatizmu i opažajnom fragmentarizmu. Naznake avangarde još su vidljivije u simbolistično-vizionarskoj pripovijesti Ispovijed. Tu su motivacijski sustavi ovisni o nekoj zdvojnoj i otuđenoj svijesti a povremeno su i u svezi s bajkovitim nadrealizmom ili groteskom. U središtu je zanimanja demonski junak, predstavnik predekspresionistične osjećajnosti. U Galovićevoj štokavskoj poeziji ima dosta neprerađenih utjecaja lektire ali i autentičnih glasova. U nekim je pjesmama blizak maniri impresionistične pejzažne lirike dok je u drugima na tragu simbolistično-parnasovske poetike. Eklektičan no versifikacijski vrlo dotjeran sonetni ciklus Četiri grada nadahnut je helenističkim motivima i dekorom te njihovom filozofskom nadgradnjom koja često nalikuje parnasovski sastavljenoj anegdoti. Simbolistična htijenja izražena su i u njegovim najuspjelijim štokavskim pjesmama Zrcalo te Childe Harold kojima je bio zastupljen u znamenitoj zbirci moderna pjesništva Hrvatska mlada lirika (Zagreb 1914). Galovićev pjesnički vrhunac jest nedovršena kajkavska zbirka Z mojih bregov. Sastoji se od četiriju ciklusa posvećenih godišnjim dobima. Prema pjesnikovim nacrtnim bilješkama trebala je opsezati trideset pjesama no G. je dospio napisati samo dvadesetdvije. Za života nije objavio niti jednu kajkavsku pjesmu, već su u Savremeniku 1917. tiskana dva priloga iz te zbirke (Crn-bel i Mesečina) a tek je jedanaest godina nakon pjesnikove smrti M. Krleža objelodanio cjelokupan ciklus u Književnoj republici (1925, 11/12). Uz A. G. Matoša a prije Krleže i I. G. Kovačića, G. je bio jedan od prvih na crti pjesničkog preporoda kajkavskog idioma. Poslužio se fonološkom i leksemskom strukturom zavičajne podravske kajkavštine. Takvom spontanom pjesničkom odlukom pokazao je da se uz pomoć jezičnih korijena najbolje može sugerirati napetost između prošlog i sadašnjeg, ali i oblikovati topografski zatvoren tematski krug. U zbirci Z mojih bregov G. je ponovio neke motive poznate iz njegove štokavske poezije: dramatiku odlaska iz zavičaja, neostvarivost povratka, nedostižnost sreće, tjeskobu zbog gubitka korijena, tragiku prolaznosti. U nekim pjesmama pretežu impresionistične slike idilična zavičaja a neke nalikuju ekspresionističnim minijaturama s jakim nabojem apartne osjećajnosti (usamljenički predosjećaji smrti, nepoznato »nešto«, slikovna i zvučna groteska). Djelujući u doba hrvatske moderne on je prihvatio raznolikost umjetničkih i estetskih programa. Zato su njegova djela obilježena stilskim traženjima u tematskom rasponu od antičke mitologije do sutonskih ugođaja europskog simbolizma, u njima se nazire trag naturalističke estetike ružnog i secesijske dekorativnosti a od velika su značaja za razvitak hrvatske književnosti bile i povremene Galovićeve naznake avangardne ekspresivnosti.

DJELA: Tamara. Zagreb 1907. — Četiri grada. Zagreb 1912. — Začarano ogledalo. Zagreb 1913. — Ispovijed. Zagreb 1914. — Pjesme, 1–2. Zagreb 1940. — Djela, 1–10. Zagreb 1942–1943. — Z mojih bregov. Zagreb 1948. — Poezija i proza. Zagreb 1963. — Lirika, Pripovijetke, Drame, Kritika. Zagreb 1966. — Izbor iz djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 84. Zagreb 1969. — Z mojih bregov (grafička mapa). Zagreb 1987. — Z mojih bregov. Koprivnica 1994. — Izabrana djela. Zagreb 1997. — Izabrane pjesme. Zagreb 1997.
 
LIT.: M. Marjanović (M. M.): Prvi domaći noviteti. Savremenik, 2(1907) 10, str. 634–636. — M. Ogrizović (Vanja): Hrvatsko kazalište (rujan). Hrvatska smotra, 2(1907) 8, str. 6. — S. Parmačević: Tamara. Hrvatski đak, 1(1907) 11/12, str. 330. — J. Benešić: F. Galović »Mors regni« (trilogija). Savremenik, 3(1908) 10, str. 634–635. — B. Livadić (ld): F. Galović »Mors regni« (trilogija). Obzor, 47(1908) 241, str. 1–2. — M. Ogrizović (Vanja): Trilogija Frana Galovića. Hrvatska smotra, 3(1908) 17/18, str. 357–358. — M. Ogrizović: Mors regni. Hrvatsko pravo, 14(1908) 3836, str. 3. — S. Parmačević (Sp): Mors regni. Pokret, 5(1908) 201, str. 6. — M. Ogrizović: Začarano ogledalo. Savremenik, 8(1913) 7, str. 429–434. — A. Milčinović (A. M): F. Galović, Ispovijed. Književne novosti, 1(1914) 7, str. 238–239. — M. Ogrizović: F. Galović »Ispovijed«. Savremenik, 9(1914) 7, str. 376–377, 393–397. — B. Steiner: »Hrvatska mlada lirika«. Nova knjiga »Savremenih pisaca«. Savremenik, 10(1915) 1/2, str. 48–51. — J. Benešić (J. Bć): Pred smrt. Narodne novine, 82(1916) 133, str. 8. — B. Livadić (ld): F. Galović, Mati. Obzor, 55(1916) 363, str. 2. — U. Donadini: Pod Bachovim apsolutizmom (F. G. Mati). Kokot, 2(1917) 6, str. 91–92. — J. Ivakić: Galovićeva drama Mati. Comoedia (Beograd), 2(1924/1925) 16, str. 15–19. — L. Žimbrek: F. Galović prigodom desetgodišnjice smrti. Vijenac, 2(1924) III/24, str. 726–727. — A. Wenzelides: Povodom Galovićevih pisama. Hrvat, 7(1925) 1700, str. 3. — J. Benešić: Frana Galovića nedovršeni ciklus »Z mojih bregov« i posljednja njegova korespondencija. Hrvatsko kolo, 12(1931) str. 324–329. — H. Ivo (Hergešić?): Zapis o Franu Galoviću. Hrvatski dnevnik, 4(1939) 1274, str. 12. — M. Krleža: Pismo iz Koprivnice (u: Knjiga studija i putopisa. Zagreb 1939). — J. Benešić: O životu i radu Frana Galovića (predgovor u: Pjesme, 1. Zagreb 1940, 7–106). — I. Kozarčanin: Lirika Frana Galovića. Hrvatski dnevnik, 5(1940) 1650, str. 18. — M. Marjanović (M. M.): Sabrana djela Frana Galovića. Vidici (Beograd), 3(1940) 5/6, str. 166–167. — V. Zaninović: Galovićeva knjiga. Pjesme. Savremenik, 28(1940) 7, str. 222–224. — J. Benešić: F. Galović sin rodne grude. Zbornik Muzeja grada Koprivnice, 1(1946) 2, str. 23–26. — D. Brozović: Pjesnik smrti i zavičaja. Krugovi, 4(1955) 2, str. 162–165. — B. Hećimović: Pet dramatičara Hrvatske moderne. Rad JAZU, 1962, 326, str. 195–263. — N. Pavičić-Spalatin: F. Galović. Kolo, 1(121)(1963) 7, str. 249–255. — M. Vaupotić: Ne samo pjesnik Smrti već i radosni ljubitelj života. 15 dana, 8(1965) 3/4, str. 34–35. — M. Solar: Suvremenost Galovićeva književnog djela (pogovor u: Lirika, Pripovijetke, Drame, Kritika. Zagreb 1966). — Š. Vučetić: F. Galović (predgovor u: Izbor iz djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 84. Zagreb 1969, 111–141). — J. Badalić: Rusko-hrvatske književne studije. Zagreb 1972, str. 409–411. — I. Brajdić: Dramski tekstovi Frana Galovića. Tokovi, 3(1974) 4, str. 423–452. — Z. Posavec: O izgubljenosti bez povratka. 15 dana, 17(1974) 8, str. 26–31. — M. Franičević: Kajkavski pjesnik F. Galović. Forum, 14(1975) 6, str. 869–890. — C. Milanja: Bezavičajni Tragač. Republika, 31(1975) 1/2, str. 16–34. — V. Visković: Modernost novela Frana Galovića. Književna istorija (Beograd), 8(1975) 30, str. 183–207. — R. Mečanin: Analiza pripovijedaka »Začarano ogledalo« i »Ispovijed« F. Galovića. Revija, 18(1978) 5, str. 50–58. — C. Milanja: Uvod u dramsko djelo Frana Galovića. Ibid., str. 39–49. — V. Turčin: Smrt kao simbol proze Frana Galovića. Ibid., str. 59–68. — S. Fijačko: Pripovjedna proza Frana Galovića. Podravski zbornik, 7(1981) str. 273–281. — D. Detoni Dujmić: F. Galović. Zagreb 1988. — M. Lončarević: Galovićeva i današnja peteranečka kajkavština. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, 17(1991) str. 47–63. — J. Skok: F. Galović (predgovor u: F. Galović, Izabrana djela. Stoljeća hrvatske književnosti. Zagreb 1997, str. 11–36).
 
Dunja Detoni-Dujmić i Karmen Milačić (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GALOVIĆ, Fran. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.6.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6582>.