HERCEG, Rudolf

HERCEG, Rudolf, kulturni djelatnik, političar (Pristava u Veterniku kraj Tuhlja, 26. III. 1887 — Zagreb, 22. III. 1951). Gimnazijsko školovanje počeo u Zagrebu, nastavio u Požegi i 1907. završio u Zagrebu. U Požegi je 1902. čitajući Dom, upoznao i priklonio se idejama A. Radića, a u Zagrebu je, potaknut osobnim kontaktima sa S. Radićem (zapisuje članke koje mu Radić diktira), odlučio posvetiti se seljačkom pokretu. Iz Zagreba, gdje je studirao filozofiju pa pravo, s grupom je studenata emigranata otišao 1908. u Prag. Zainteresiran za poljsko-ukrajinsko nacionalno pitanje, prijavio se kao dobrovoljac i služio vojsku u Lavovu 1909–10, nakon čega se vratio u Zagreb. Tijekom studija u Zagrebu djelatan je član Društva sveučilišnih građana za pouku analfabeta (Društvo/Klub ABC; osn. 1907). God. 1911. s A. Peulićem izdaje knjižice o poučavanju odraslih nepismenih te sam knjižicu Prosvjetom k slobodi. Na poč. 1912. ulazi u redakciju Obzora i u njemu objavljuje članke o kulturnim prilikama u slavenskih naroda. Uoči I. svjetskog rata pokreće i vlastiti list Razgovor. Nakon sarajevskog atentata gubi posao, pritvoren je 42 dana i mobiliziran u 30. lavovsku pukovniju na Karpatima, gdje je služio kao činovnik u odjelu cenzure. U Lavovu potkraj 1915. sastavio je memorandum u kojem Ratnom ministarstvu u Beču predlaže održavanje analfabetskih tečajeva za vojnike. Poslije je premješten u Beč pa u Feldkirch, odakle je slao političke izvještaje S. Radiću u Zagreb i M. Laginji u Beč. Zbog toga je u lipnju 1918. poslan na frontu, ali se ubrzo vratio u Zagreb i u Središnjem zemaljskom odboru za zaštitu porodica mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika nastavio suzbijati nepismenost. Nakon proglašenja Države SHS radio je u odjelu Narodnog vijeća za organizaciju i agitaciju, a 1919. vraća se u Središnji odbor i borbi protiv nepismenosti. H. u to vrijeme surađuje s Đ. Basaričekom pri obnavljanju Hrvatskog radiše, s F. Novljanom i Basaričekom pri osnivanju Prosvjetnog saveza, s J. Krnjevićem organizira studente (poslije Sveučilišno udruženje »Matija Gubec«), a s njime obnavlja i list Razgovor (objavljeno je 5 brojeva 1920). Kada je u seljačkom pokretu potaknuto osnivanje kulturne organizacije Seljačka sloga, H. u proljeće 1920. sastavlja njezina prva pravila. U kolovozu 1920. postaje članom GO HPSS, a na izborima za Ustavotvornu skupštinu u studenom izabran je za zastupnika na listi Varaždinske županije. Na sjednici GO 1921. povjerena mu je briga za organizacijske poslove HRSS. Uz politički rad, pri čemu je tri puta zatvaran (Virovitica, Novska, Krašić), i dalje aktivan na prosvjetnom polju, godinu dana uređuje list Hrvatski radnik i održava suradnju s Hrvatskim radničkim savezom. Na izborima 1923. izabran je za narodnog zastupnika kotara Čabar. Te je godine napisao programatsku knjižicu Seljački pokret u Hrvatskoj, koju je S. Radić ocijenio kao »seljačko političko evanđelje« i koja je kao jedini cjeloviti prikaz ideologije seljačkog pokreta prevedena na njemački i mađarski jezik. Nakon Radićeva odlaska u inozemstvo postaje jedan od urednika Slobodnog doma (1924–25), a uređivao je i njemačko izdanje Freies Heim. Pred izbore 1925, kada je na HRSS primjenjivana Obznana, uređuje list Hrvat, koji izlazi mjesto Slobodnog doma. Nakon izbornog neuspjeha potpuno se posvetio kulturno-prosvjetnom radu. Od lipnja 1925. vodi obavještajni ured u Hrvatskom seljačkom domu u Zagrebu, a u jesen sastavlja nova pravila za središnjicu Seljačke sloge i njezine ogranke po selima. Njezin je tajnik, zapravo organizator i idejni vođa. Zajedno s I. Škorjačem uređuje njezino glasilo Seljačku prosvjetu 1926–29. i pokreće Seljačku knjižnicu, u kojoj su objavljivani radovi seljačkih pisaca (M. P. Miškine i M. Stuparića). S R. Matzom osniva Seljačku pjevačku župu »Matija Gubec«, koja je okupljala seljačke pjevačke zborove, preko nje učlanjene u Hrvatski pjevački savez (1926). Organizira smotre seljačkih zborova i izložbe rukotvorina, od kojih je najveća bila u svibnju i lipnju 1927. Te je godine u Pregradi i Zlataru na izborima za Zagrebačku oblast bio izabran za zastupnika, a oblasna ga je skupština izabrala za predsjednika prosvjetnog odbora i zamjenika odjelnog predstojnika za narodnu prosvjetu. Nakon Radićeva ubojstva postao je odjelni predstojnik za narodnu prosvjetu u Zagrebačkoj oblasti. Preuzima opet uredništvo Doma, a povremeno se javlja prilozima i u drugim izdanjima HSS, Narodnom valu i Božićnicama. Za diktature kralja Aleksandra onemogućeno mu je svako djelovanje. God. 1931. jedan je od osnivača zadruge Sklad, koja je vodila brigu o izdavanju harmoniziranih narodnih pjesama i autorskim pravima. Iduće godine piše Izlaz iz svjetske krize (prevedeno na esperanto, Köln 1932), djelo koje je smatrao ključnim za shvaćanje seljačkog pokreta ali i za ustrojenje svijeta na novim temeljima, te zajedno s M. Ujevićem, I. Esihom, V. Deželićem i R. Matzom osniva i postaje predsjednikom upravnog odbora Društva prijatelja Gradišćanskih Hrvata (zbog »plemenskog« karaktera raspušteno odlukom banske uprave Savske banovine već 1933). U studenom 1935. izabran je za predsjednika obnovljene Seljačke sloge. Glavni je pokretač objavljivanja Sabranih djela A. Radića (19 svezaka, 1936–39). Svoje je shvaćanje jedinstvene uloge seljačkog pokreta kao modela društvenog razvoja, koji bi mogao preporoditi svijet, pokušao iznijeti i na međunarodnom kongresu omladinskih organizacija u Ženevi 1936. Kako su kongres organizirale ljevičarske stranke, njegov je nastup imao nepovoljan odjek u većem dijelu javnosti. U ljeto 1937. s nekoliko suradnika osniva Klub ABC (ne više studentsko društvo), kojemu je cilj bilo konačno suzbijanje nepismenosti. U krugu je intelektualaca, koji su inicirali uvođenje etimološkog pravopisa kao hrvatske osebujnosti (društvo »Hrvatski jezik«). Jedan je od začetnika projekta izdavanja Hrvatske enciklopedije, član konzorcija i izdavačkog odbora. Iz konzorcija se povlači 1940. radi solidarnosti s njegovim članom, Dragutinom Stjepanom Schulhofom, koji ga je morao napustiti. Iste je godine objavio knjigu Seljačka sloga, idejno čistilište hrvatskog i rasadište svjetskog seljačkog pokreta, u kojoj je sažeo svoje gledanje na Seljačku slogu i seljački pokret, i pokrenuo Malu knjižnicu Seljačke sloge. Drugi je svjetski rat proživio u Zagrebu, onemogućen u djelovanju, a ni nakon rata nije više javno djelovao. Uhićen je u kolovozu 1949. i bez podizanja optužnice i osude zadržan u logoru i radovima na Omladinskom jezeru do 1951.