HIRC, Dragutin

HIRC, Dragutin, prirodoslovac, planinar i publicist (Zagreb, 6. IV. 1853 — Zagreb, 1. V. 1921). Nakon preparandije u rodnom gradu 1873. postaje učiteljem u Lukovdolu, od 1875. učitelj u Sisku, Bakru, Lepoglavi, Osijeku i Zagrebu. Na studiju zoologije u Grazu 1892; 1896. dodijeljen je Botaničko-fiziološkom zavodu Sveučilišta u Zagrebu na usavršavanje iz botanike. God. 1901. postaje pristavom u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, 1908. imenovan je glavnim učiteljem muške učiteljske škole i botaničarom u Botaničko-fiziološkom zavodu. Umirovljen 1918. Bavio se prirodoslovnim istraživanjima, ponajviše flore i faune istarsko-kvarnerskoga krša, ali i geografijom te speleologijom. S H. Hranilovićem pokreće i uređuje 1900–04. 15 sv. Zemljopisa Hrvatske a potom sam nastavlja i izdaje, supotpisujući Hranilovića, Prirodni zemljopis Hrvatske. Glavno je njegovo florističko djelo nedovršena Revizija hrvatske flore. Vrijedna je njegova herbarska zbirka, jedna od temeljnih zbirka herbarija Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Bavio se i publicistikom objavivši stotine stručnih, putopisnih, znanstvenopopularnih i pedagoških članaka u časopisima Napredak (1875–78, 1880–81, 1883, 1885–86, 1895), Vijenac (1875, 1877, 1881, 1896, 1898), Obzor (1878, 1880, 1887, 1905, 1907, 1910), Galeb (1879–80), Narodne novine (1880, 1883–84, 1886–89, 1891–95, 1897–1900, 1902–03, 1910–16), Österreichische botanische Zeitschrift (Beč 1880), Verhandlungen der Zoologisch-botanischen Gesellschaft (Beč 1880, 1886), Hrvatska vila (1881–82, 1884–85), Pozor (1882–84, 1886, 1888), Rad JAZU (1884, 1889, 1896, 1903–13), Šumarski list (1885, 1889, 1891, 1897–1903), Pobratim (1890–92, 1895–97, 1899, 1902–03), Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga (prirodoslovnoga) društva (1894, 1909–10, 1917), Lovačko-ribarski vjesnik (1896, 1908), Nada (1897, 1900), Nastavni vjesnik (1897), Hrvatski planinar (1898–1903), Preporod (1898–99), Prosvjeta (1900–07), Hrvatska (1908, 1915–16, 1918), Jutarnji list (1913, 1920), Glasnik Zemaljskog muzeja za BiH (Sarajevo 1914), Prirodoslovna istraživanja JAZU (1917). Putopise je pisao s romantičarskim zanosom, ali uz obilje stručnih podataka. Knjige su mu raskošno opremljene i ilustrirane crtežima češkog slikara i šumara Václava Anderlea. Planinarstvom se bavio više od pola stoljeća, obišavši gotovo sve gore u Hrvatskoj, prikupljajući i proučavajući floru i faunu. O svojim je putovanjima vodio precizan dnevnik Moji puti, koji je ostao neobjavljen. Bio je član HPD od 1883. te prvi urednik njegova glasila Hrvatski planinar 1898–1903. Njemu u čast nekoliko je biljnih i životinjskih vrsta nazvano njegovim imenom (Campanula hirciana, Erigeron hircianus, Rosa hirciana, Helix hircii), a također i planinarska kuća na Bijelim stijenama.