GROŠIĆ, Antun

GROŠIĆ, Antun (Grossich, Antonio), kirurg i političar (Draguć kraj Pazina, 7. VI. 1849 — Rijeka, 1. X. 1926). Premda su mu i otac i majka bili Hrvati, smatrao se Talijanom. Gimnaziju pohađao u Kopru, studij medicine završio u Beču 1875. Liječničku praksu započinje u Kastvu, ali se 1879. vraća u Beč na specijalizaciju iz kirurgije i porodništva. Od 1886. šef je kirurško-ginekološkog odjela Gradske bolnice u Rijeci. U medicini se istaknuo upotrebom jodne tinkture za dezinfekciju kože preoperativnog polja i površinskih rana. Tu je metodu iskušao u kirurškoj praksi 1907. i opisao u časopisu Zentralblatt für Chirurgie (Leipzig 1908) i u monografiji 1911. Sterilizantno svojstvo joda bilo je poznato od ranije, štoviše neki su kirurzi, npr. T. Wickerhauser u Zagrebu i Nicholas Senn u Chicagu, i prije 1907. upotrebljavali jodnu tinkturu za dezinfekciju kože prigodom operativnog ureza, ali je G. prvi koji je o tom postupku pisao u stručnoj literaturi i dao neke bitne upute (npr. da se operacijsko područje prije dezinfekcije ne smije prati vodom i sapunom, kako se to do tada radilo, nego se mora suho obrijati) te dokazao vrijednost metode bakteriološkim pretragama. Grošićeva je metoda prikazana na XVI. međunarodnom kongresu u Budimpešti 1909. i ubrzo prihvaćena širom svijeta. Uz kirurgiju zanimao se za javno zdravstvo te radio na unapređivanju talasoterapije u Primorju i Istri. U politički život Rijeke ušao je 1898. kao pristaša autonomaša. Od 1914. bio je zatočen u Beču odakle se potkraj I. svjetskog rata vratio u Rijeku, gdje ga G. D’Annunzio 29. X. 1918. imenovao predsjednikom lokalne vlade (Consiglio Nazionale Italiano). God. 1919. proglasio je pripojenje Rijeke Italiji, zatim se odvojio od D’Annunzija, 1923. postao talijanskim senatorom i nakon sporazuma između Kraljevine SHS i Italije 27. I. 1924. u Rimu simbolički predao talijanskom kralju Viktoru Emanuelu III. ključeve grada.