JENČ, Franja

traži dalje ...

JENČ, Franja (Franjo), graditelj (Zemun, 20. III. 1867 — Zemun, 15. XI. 1967). Bravarstvo naukovao u Beču, Budimpešti i Beogradu, 1889–94. radio kao zidar u Salzburgu. Ispit za građevinskoga majstora i poduzetnika položio u Zagrebu 1894. Djeluje u Zemunu, 1894–1923. kao graditelj, 1924–35. kao ravnatelj Električne centrale i od 1946. do umirovljenja 1951. kao voditelj gradilišta u građevinskom poduzeću »Novi Grad«. Isprva projektira u duhu kasnoga historicizma (vlastita kuća u Svetosavskoj ul., kbr. 19, 1895; stambeno-poslovna zgrada u Gospodskoj ul., kbr. 17, 1900; stambena zgrada u Ul. maršala Tita, kbr. 4, 1904), potom se priklanja secesijskomu dekorativizmu (stambeno-poslovna zgrada u Ul. maršala Tita, kbr. 12, 1907; stambena zgrada u Ul. maršala Tita, kbr. 51, 1909), a poslije i modernoj bezornamentalnoj arhitekturi (stambena najamna zgrada u Ul. Đ. Đakovića, kbr. 4–8, 1909; obiteljska gradska vila u Ul. Sonje Marinković, kbr. 4, 1911). Projektirao je i izveo u neobizantskom stilu nadgrobnu kapelu Karla Treščika na zemunskom katoličkom groblju na Gardošu (1906). Prema tuđim projektima izgradio je u središtu Zemuna zgrade pošte (1896), Djevojačke osnovne škole (projektirao J. Holjac, 1899), Električne centrale (1899–1900), Željezničke škole (1906), Vodne zajednice i Srpskoga doma (obje 1908). Adaptirao je više zgrada i fasade im preoblikovao u duhu secesije, među ostalim i kuću fotografa Gatera (Ul. maršala Tita, kbr. 20), kojoj je dogradio dvoranu za kino i kazališne predstave. Bio je vlasnik hotela »Central«, kina »Central« i »Gater« te ciglane na Pregrevici. Jedan je od najplodnijih graditelja koji je dijelom oblikovao zemunsku gradsku jezgru.

LIT.: V. Rukavina: Hrvati stvaraoci u Zemunu. Zemun 1999, 151–161.
 
Šimun Jurišić (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JENČ, Franja. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 22.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8547>.