JERBIĆ, Marijan, violončelist (Ljubljana, 11. II. 1939 — Zagreb, 28. VIII. 2002). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1957. Violončelo učio privatno u R. Matza i A. Janigra, a diplomirao u R. Foresta na Muzičkoj akademiji 1961. Istaknuo se za studija osvojivši 1959. drugu nagradu na Jugoslavenskom natjecanju mladih muzičkih umjetnika, potom se posvetio solističkoj koncertnoj karijeri ostvarivši brojne nastupe i turneje u nas i u inozemstvu. Bio je zaposlen 1961–68. kao prvi violončelist u Simfonijskom orkestru RTV Zagreb, honorarno u Zagrebačkoj filharmoniji, potom djelovao kao samostalni umjetnik. Umirovljen 1993. Na poč. 1980-ih honorarno je predavao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. U njegovu repertoaru, u rasponu od barokne do glazbe XX. st., posebno je mjesto zauzimala glazba J. S. Bacha kojom je bio zaokupljen od 1954, kada je za interpretaciju II. suite za violončelo solo osvojio prvu nagradu na Janigrovu natjecanju za mlade čeliste. Nastojeći prodrijeti do strukturalne i duhovne srži Bachove glazbe, stvorio je osobni i jedinstveni stil njezina izvođenja. Antologijska je njegova interpretacija svih šest solo-suita koje je snimio na LP album Bach. Šest suita za violoncello solo (Jugoton 1974), što je prva u nas, a treća u svijetu integralna snimka tih skladba. Neka je Bachova djela i obradio, primjerice dvoglasne invencije za dva violončela, dok je sonate za violu da gamba i čembalo obradio za violončelo i orgulje te ih sa Č. Duganom snimio na LP ploču J. S. Bach: Sonate za violoncello i orgulje BWV 1027–1029 (Jugoton 1985), za koju je napisao i komentar O novoj genezi jednog pomalo zapostavljenog Bachovog remek-djela. U preostalom repertoaru ističu se Tri suite za violončelo solo op. 131 M. Regera, Sonate za violončelo i klavir L. van Beethovena (LP ploča, Jugoton 1979) te sonate J. Brahmsa i D. Šostakoviča (sa stalnom glasovirskom suradnicom Pavicom Gvozdić), gotovo svi značajniji violončelistički koncerti svjetskoga repertoara (A. Vivaldi, L. Boccherini, J. Haydn, A. Dvořák, P. I. Čajkovski, R. Schumann, É. Lalo), Koncert za violončelo i orkestar S. Šuleka te u nas rijetko izvođena Simfonija za violončelo i orkestar B. Brittena i Koncertantna simfonija S. Prokofjeva. Praizveo je mnoge skladbe hrvatskih skladatelja i za violončelo obrađivao djela iz hrvatske glazbene baštine (J. Š. Slavenski, Sonata religiosa). Zaslužan je za oživljavanje nekih djela A. Antica de Montone, Franje Bosanca, T. Cecchinija, V. Jelića i I. Lukačića, koja je obradio za dva violončela, orgulje i glas te snimio na LP Hrvatska stara glazba (Jugoton 1975), prvu ploču takve vrste u nas. Ostvario je i mnoge trajne snimke za Hrvatski radio. Odlikovao se izrazitom individualnošću. Njegove osebujne i duboko proživljene interpretacije temeljene su na tehničkoj sigurnosti, plemenitom, melodioznom i punom tonu te na muziciranju u kojem je zvuku svojega instrumenta davao »emotivnu ispunjenost i ekspresivnost« (Bosiljka Perić-Kempf, Vjesnik, 1990). Dobitnik je nagrada »Milka Trnina« 1974. i »Vladimir Nazor« 1976.
LIT.: Ž. R.: Temperamentan čelist. Slobodna Dalmacija, 21(1963) 22. III, str. 11. — K. Kovačević: Nova simfonija Stjepana Šuleka. Borba, 31(1966) 28. V, Pr., str. 7. — E. Krpan: Bach u Katedrali. Telegram, 10(1969) 22. VIII, str. 20. — A. Tomašek: Od baroka do avangarde. Dubrovački vjesnik, 20(1970) 5. VIII, str. 4–5. — V. Fajdetić: Bach u svom ambijentu. Novi list, 25(1971) 27. I, str. 9. — J. Martinčević: Izvanredan finale ciklusa »Zagrebački umjetnici – zagrebačkoj publici«. Vjesnik, 32(1971) 14. IV, str. 6. — K. Kos: Koncerti bez fraka. Ibid., 33(1972) 15. VIII, str. 11. — J. Martinčević: Od Lukačića do Bartoka. Ibid., 20. XII, str. 11. — Ista: Slavenski u novom blijesku. Ibid., 34(1973) 14. IX, str. 4. — K. Kovačević: Trajna umjetnička vrijednost. Borba, 39(1974) 7. XI, str. 9. — A. Alfirević: Što znači biti »istaknuti umjetnik«. VUS, 24(1975) 4. VI, str. 16. — J. Martinčević: Osebujan pristup Bachu. Slobodna Dalmacija, 34(1976) 15. I, str. 6. — A. Tomašek: Visoka razina interpretacije. Vjesnik, 37(1976) 31. I, str. 11. — N. Gligo: Glazba rasnih glazbenika. VUS, 26(1977) 5. II, str. 34. — B. Polić: Danonov i Jerbićev izlaz iz šablone. Vjesnik, 38(1977) 4. III, str. 7. — B. Perić-Kempf: Jerbićev Bach. Večernji list, 23(1979) 3. X, str. 11. — J. Martinčević-Lipovčan: Osebujna interpretacija. Vjesnik, 41(1980) 26. IV, str. 9. — B. Perić-Kempf: Skrivena ljepota u Bacha. Ibid., 49(1989) 31. I, str. 11. — M. Lalošević: Zagrebačko glazbeno proljeće. Sv. Cecilija, 60(1990) 2, str. 46. — B. Perić-Kempf: Izniman događaj, Vjesnik, 50(1990) 18. IV, str. 9. — N. Turkalj: Nesvakidašnji doživljaj u crkvi. Ibid., 54(1993) 30. VI, str. 14. — (Nekrolozi): J. Martinčević, Hrvatsko slovo, 8(2002) 6. IX, str. 19. — B. Perić-Kempf, Novi list, 56(2002) 4. IX, str. 34.
Marijana Pintar (2005)
