JOVANOVIĆ, Toša

traži dalje ...

JOVANOVIĆ, Toša, glumac (Veliki Bečkerek, danas Zrenjanin, 21. V. 1846 — Beograd, 5. II. 1893). Izučio brijački zanat, ali se posvetio glumi. Od 1865. do 1869. nastupa u putujućim družinama u Srbiji. God. 1869. postaje članom beogradskoga Narodnoga pozorišta (NP), 1872. prelazi u zagrebački HNK, koji napušta 1878. i vraća se u beogradski NP, gdje ostaje do kraja života. Na zagrebačkoj pozornici bio je, u svoje vrijeme, jedan od najistaknutijih glumaca tumačeći uloge tragičnih junaka i ljubavnika, u čem ga je naslijedio A. Fijan. Bio je Otelo, Macbeth, Kralj Lear, Julije Cezar u istoimenim tragedijama W. Shakespearea, Bassanio u Mletačkom trgovcu toga autora, Ferdinand, Herman, Leicester u Schillerovim djelima Spletka i ljubav, Razbojnici, Marija Stuart, Faust i Clavigo u Goetheovim istoimenim tragedijama, Hljestakov u Gogoljevu Revizoru, Vojvoda Nemours (C.-J.-F. Delavigne, Ljudevit XI), Montrose (H. Laube, Montrose, crni markgrof), Ferreol (V. Sardou, Ferreol). Na beogradskoj sceni razvija se u karakternoga glumca preuzimajući složenije dramsko-karakterne uloge; također režira. Dojmljive pojave, mimike, gesta i govora, djelovao vrlo sugestivno na publiku te je za života postao legendom, no prerana smrt prekinula ga je u stvaralačkom usponu. — Njegova supruga Julka, rođ. Stepić (Velika Kikinda, 9. III. 1846 — Beograd, 5. XII. 1939), karijeru je započela u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu 1862. Sa suprugom je nastupala u putujućim družinama u Srbiji, od 1869. u beogradskom NP, 1872–78. u zagrebačkom HNK, potom u NP do umirovljenja. U HNK ostvarila je zapažene uloge izražavajući smisao za komiku i scenski realizam. Bila je Hedviga (R. Voss, Eva), Prosjakinja Frochard (A. Dennery i E. Cormon, Dvije sirote), Krescencija (S. H. Mosenthal, Ivanski dvor), Panopa (J. Racine, Fedra), Smilja (I. Kukuljević Sakcinski, Poturica).

LIT.: I. P-ć: Hrvatsko glumište. Vienac, 15(1883) 39, str. 639; 40, str. 56. — J. Rorauer (R-r.): Narodno kazalište. Obzor, 28(1887) 24. XI, str. 3. — Jubilej Toše Jovanovića. Ibid., 31(1890) 3. III, str. 4. — N. Andrić: Spomen-knjiga Hrvatskog zem. kazališta. Zagreb 1895, 72. — D. T. Popović: Naši velikani. Glumačka reč (Beograd), 2(1936) 16, str. 6. — A. Šenoa: Kazališne kritike. Sabrana djela, 10. Zagreb 1964. — B. S. Stojković: Istorija srpskog pozorišta od srednjeg veka do modernog doba. Beograd 1979, 232, 237–239. — B. Senker: Sjene i odjeci. Zagreb 1984. — J. Lešić: Istorija jugoslavenske moderne režije (1861–1941). Novi Sad 1986. — P. Volk: Beogradsko glumište. Beograd 2001.
 
Željka Čavka (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JOVANOVIĆ, Toša. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 22.4.2026. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/8765>.