AUER, Bela

traži dalje ...

AUER, Bela, arhitekt (Zagreb, 3. X 1899 — Zagreb, 1. V 1975). Sin je slikara Roberta Auera i slikarice Leopoldine. Studirao je 1919–1923. arhitekturu na Visokoj tehničkoj školi (Technische Hochschule) u Beču, gdje je ujedno polazio i privatni seminar Adolfa Loosa. Poslije završenih studija vraća se u Zagreb i tu ostaje do kraja života. Prva projektantska iskustva stekao je radeći u atelijeru zagrebačkog arhitekta Ignjata Fischera 1923–1930; u to vrijeme radi i samostalno na nekim projektima (stambene zgrade u Jurišićevoj ul. 30 i Preradovićevoj ul. 5). God. 1930–1936. vodi u Zagrebu vlastiti projektni atelijer, intenzivno projektira i sudjeluje na natječajima; 1936–1942. zaposlen je kod Središnjeg ureda za osiguranje radnika. Od 1946. radi u Arhitektonskomu projektnom zavodu (APZ) do njegova rasformiranja 1951, a zatim do umirovljenja 1966. vodi Arhitektonsko-projektni biro »Auer«. Sudjelovao je na Međunarodnom kongresu arhitekata u Budimpešti 1930, bio je predsjednik Kluba inžinjera arhitekture Hrvatske (1939/40). — Projektirao je uglavnom stambene zgrade i obiteljske kuće (vile), socijalno-zdravstvene ustanove i industrijske građevine; bavio se posebno unutrašnjom arhitekturom (adaptacija i oprema stanova i javnih lokala). Radeći više godina za Središnji ured za osiguranje radnika, dao je niz novih rješenja u tehnologiji gradnje socijalnih i zdravstvenih ustanova te tako pridonio uštedama u materijalu i vremenu gradnje. — Projektirao je u Zagrebu obiteljske kuće: Kleinkind, Vrhovac 6–8 (1927), Auer, Rokova ul. 13 (1929), Ružimski-Mayerhofer, Medveščak 78 (1934), Auer, Goljak 23 (1935); stambene višekatnice: Krešimirov trg (poslije Lenjinov trg, 1931), Derenčinova ul. 32 (1937), Šrotova ul. 35 (1962), Ul. Moše Pijade 148 b (1962), Barčićeva ul. 10 (1965) te tipske zgrade na Volovčici i Borongaju (oko 1965). U Zagrebu je također izveo više adaptacija stanova (Schwartz, Baum) i javnih lokala (knjižara »Minerva«, Gundulićeva ul. 7, 1930). Prema njegovim projektima sagrađene su 1936–1942. mnoge socijalno-zdravstvene ustanove (Osijek, Dubrovnik, Sarajevo, Celje, Sušak). U poslijeratnom razdoblju posebno se intenzivno bavio industrijskom arhitekturom: za Tvornicu lijekova »Pliva« u Zagrebu sagradio je niz novih pogona (hala Redox-elektrolize, 1960–64), vodio gradnju Tvornice boja i lakova u Skoplju i Svilarskog kombinata u Titovom Velesu. Među njegovim natječajnim projektima (neizvedenim) važniji su: zgrada Gradskih poduzeća i Socijalne ustanove na Ciglani u Zagrebu (1932), sa Z. Vrkljanom Narodni dom u Sušaku (1935) i Sokolski dom u Sarajevu (1935, III nagrada), Kolodvor u Sarajevu (1936), a 1954. hotel »Terminus« u Dubrovniku (II nagrada) i hotel u Nišu. Izradio je 1943–1945. prostorno-urbanistički plan Varaždinskih Toplica i u okviru njega projekte za niz novih građevina (hotel, središnje kupalište, pučka kupelj, sanatoriji itd.). A. se formirao pod utjecajem ideja A. Loosa zadržavši kao osobno obilježje sklonost prema ekspresionističkim formalnim elementima, napose u projektima javnih građevina, u kojima je naglašen moment reprezentativnosti. Pripadao je mladoj generaciji hrvatskih arhitekata koja se javlja sredinom 20-ih godina i koja, odbacujući akademski formalizam, radikalno zastupa suvremena načela arhitektonskog oblikovanja. Njegova obiteljska kuća (vila Auer), građena 1929, jedan je od najranijih primjera »novog stila« u arhitekturi Zagreba.

 
Žarko Domljan (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

AUER, Bela. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 22.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/895>.