KAPOR, Ivan (Capor, Giovanni), pisac i kolekcionar (Korčula, 18. III. 1772 — Korčula, 3. I. 1849). Škole je polazio u Zadru i Splitu. Od 1804. član bratovštine, od 1805. kanonik te od 1809. natpop hrvatskoga Zavoda sv. Jeronima u Rimu. God. 1843. vratio se u Korčulu. Bavio se povijesnim, arheološkim i jezičnim temama vezanim za Dalmaciju i otok Korčulu. Raspravama Della patria di San Girolamo (1828, 1831) polemizirao je s P. Stankovićem oko domicila sv. Jeronima. Pobijao je tvrdnje o njegovu istarskom podrijetlu i zauzimao se za dalmatinsko, locirajući Stridon na tromeđu Hrvatske, Bosne i Dalmacije kraj današnjega Grahova. Zanimao se i za podrijetlo »ilirskoga« jezika; o tom je napisao raspravu Dimostrazione dell’ antichità e continuazione della lingua illirica (1844) u kojoj je interpretacijom citata antičkih i bizantskih pisaca nastojao dokazati njegov kontinuitet od staroga vijeka do svojega doba. Sastavio je molitvenik na hrvatskom, u uvodu kojega hvali taj jezik, a prema N. Ostojiću, na temelju pučke tradicije spjevao je pjesmu o braći Crnomirima iz sela Čare. — Za boravka u Italiji skupio je veliku zbirku knjiga, slika i novca i smjestio ju u obiteljsku kuću u Korčuli, uz ono što je prikupio njegov brat Matija. Vrijednošću se osobito isticala numizmatička zbirka, u njegovo doba s približno 8000 primjeraka. O zbirci braće Kapor pisali su već njihovi mlađi suvremenici Š. Ljubić, P. Franasović i V. Vuletić Vukasović. Danas se u obiteljskoj kući nalazi knjižnica s arhivom te kolekcija slika i starinskoga posuđa. Posebno mjesto zauzima jedini sačuvani primjerak rukopisa korčulanskoga statuta iz XV. st.
DJELA: Della patria di San Girolamo, risposta di Giovanni Capor Dalmatino all’opusculo del Can. P. Stancovich Istriano. Roma 1828. — Della patria di S. Girolamo, seconda ed ultima risposta di Don Giovanni Capor, Dalmatino, al Canonico Don Pietro Stancovich, Istriano. Zara 1831. — Dimostrazione dell’ antichità e continuazione della lingua illirica poscia detta slavonica in Dalmazia, dedotta dai più accreditati scrittori. Spalato 1844.
LIT.: G. Zaffron: (Nekrolog). L’Avvenire, 1(1849) 24, str. 95–96. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 72. — P. Franasović: Mato Kapor. Slovinac, 3(1880) 16. VIII, str. 310–312. — V. Vuletić Vukasović: I fratelli Capor di Curzola. Smotra dalmatinska, 22(1909) 53, str. 1; 54, str. 1–2. — F. Bulić: Stridon (Grahovo polje u Bosni) rodno mjesto Svetoga Jeronima. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 43(1920) str. 41–44. — Isti: Razvoj arheoloških istraživanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij. Zbornik Matice hrvatske. Zagreb 1925, 116. — J. Burić: Kanonici hrvatskog kaptola sv. Jeronima u Rimu (1589–1901). Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, 1971, 3/4, str. 132–133. — F. Oreb: Ivan Kapor (1772–1849), sakupljač starina. Slobodna Dalmacija, 48(1990) 9. I, str. 18. — S. Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, 1. Zagreb 1992. — V. Foretić: Korčulani godine 1835–1849. Godišnjak grada Korčule, 1(1996) str. 104–109. — G. Kalogjera: Korčulanska pera. Rijeka 2003. — Isti: Pregled po vjekovima književnih i znanstvenih uradaka Korčulana na latinskom i talijanskom jeziku. Godišnjak grada Korčule, 8(2003) str. 12–13.
Franko Oreb i Iva Mandušić (2009)
