KOJIĆ, Branko, ekonomist i povjesničar pomorstva, prevoditelj (Prnjavor, 23. IX. 1902 — Zagreb, 16. X. 1992). Gimnaziju završio u Derventi 1921, a pravni studij s doktoratom u Zagrebu 1927. Od 1921. radio u redakciji Jutarnjega lista kao telefonist i stenograf, potom športski novinar, od 1927. urednik športske rubrike (izvješćivao i s Olimpijskih igara u Amsterdamu 1928) te politički izvjestitelj od poč. 1930-ih. Od 1941. u Beogradu, od 1944. novinar i urednik u agenciji TANJUG, koje je bio posebni dopisnik s osnivačke skupštine UN u San Franciscu 1945, na kojoj je bio i član jugoslavenskoga izaslanstva. Od 1950. u Zagrebu u Jadranskom institutu JAZU (poslije Zavod za pomorsko pravo, historiju i ekonomiku pomorstva, danas Jadranski zavod HAZU) stručni suradnik, od 1958. viši znanstveni suradnik te od 1964. znanstveni savjetnik; upravitelj od 1958. do umirovljenja 1973. Osim u Jutarnjem listu, športske i političke članke objavljivao je u dnevnim listovima Večer i Obzor (1927–41), oglede o međunarodnoj politici i ekonomiji u Književniku (1932–38), a književne rasprave i prikaze u časopisima Nova Evropa (1933) i Savremenik (1938). Znanstvene i stručne radove o ekonomici i povijesti pomorstva objavljivao je u časopisima i zbornicima Ekonomski pregled (1950–51), Jugoslavenski mornar (1951), Anali Jadranskog instituta JAZU (1956, 1958, 1961), Jadranski zbornik (1957–58), Pomorski zbornik, 1 (Zagreb 1962), Pomorski zbornik (1967–73, 1976, 1978, 1980–81), Regensburger Universitäts-Zeitung (1968), Pomorstvo (1969), Schriftreihe des Österreichischen Ost- und Südosteuropa Instituts (Beč 1970), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1971), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1972, 1975), Otočki ljetopis Cres—Lošinj (1980, 1984), Zbornik radova o prirodoslovcu Ambrozu Haračiću (Zagreb 1981), Suvremeni promet (1989). Od suvremenih tema pisao je o ekonomici morskih luka, talijanskoj lučkoj politici, industriji na morskim obalama, značenju Jadranskoga mora kao svjetskoga plovnoga puta, ekonomskim posljedicama zatvaranja i ponovnoga otvaranja Sueskoga kanala, odnosu svjetske trgovine i pomorske plovidbe, pomorstvu afričkih zemalja, ekonomici nuklearnih brodova, kontejnerizaciji prekomorskoga prometa, ro-ro brodovima u obalnoj i prekomorskoj plovidbi, ekonomskom aspektu Osimskih sporazuma Italije i Jugoslavije, a od povijesnih o gospodarskom razvoju Istre, povijesti turizma, ribarstva, pomorstva i brodogradnje Lošinja, ulozi Trsta i Rijeke kao austro-ugarskih morskih luka, podjeli austro-ugarske trgovačke mornarice nakon 1918, brodogradnji na istočnom Jadranu od antike do II. svjetskoga rata. Opsegom i dokumentiranošću izdvaja se studija o propasti brodarstva na jedra na istočnom Jadranu (Anali Jadranskog instituta JAZU, 1968, 4), tiskana i samostalno (Zagreb 1968). S R. F. Barbalićem napisao je Ilustriranu povijest jadranskog pomorstva (Zagreb 1975), cjelovitu i potanku kronologiju prirodnih, političkih, gospodarskih, društvenih i vojnih pojava te događaja na istočnoj obali Jadranskoga mora od početaka do 1974. Bio je urednik (uz M. Hubenyja i B. Krizmana) Međunarodnoga političkoga leksikona (Zagreb 1960), urednik struke ekonomika u 2. izdanju Pomorske enciklopedije te suradnik Pomorskoga leksikona LZ. Prevodio je s engleskoga i njemačkoga, među ostalim romane U. B. Sinclaira (Jimmie Higgins. Zagreb 1931), J. Londona (Zlato. Zagreb 1932; Uspomene pijanca. Zagreb 1951; Ljudi ponora. Zagreb 1953; Morski vuk. Zagreb 1953), E. Hemingwaya (Zbogom oružje. Zagreb 1937), Pearl Buck (Mati. Zagreb 1938), F. Gregoroviusa (Lucrezia Borgia. Zagreb 1939), potom romansiranu autobiografiju L. Adamiča Smijeh u džungli (Zagreb 1932) te publicistička i putopisna djela Dinamit (Zagreb 1933) Adamiča, Egon Ervin Kisch obavješćuje o tajnoj Kini (Zagreb 1934) E. E. Kischa i Iz zemlje Amanullaha (Zagreb 1935) Larisse Reissner. — U 1930-ima bavio se fotografijom, ponajprije društveno angažiranom (Asfaltni radnici, Bilanca, Njegov horizont, 1933; Dolce far niente, stalni postav MUO, 1937). Majstorskom uporabom svjetla postignuo je poetičnost kompozicija. Uza zagrebačke (Oktogon zimi, 1930; Magleno jutro u Zagrebu, 1935), snimao primorske motive (U morskom zrcalu, 1937; Stari ribar, 1938; Borba s valovima, oko 1939, stalni postav MUO). Član Fotokluba Zagreb od 1933. Izlagao na fotografskim izložbama u Zagrebu (1933–40) te međunarodnoj u Varšavi 1935. Za studija aktivno se bavio atletikom kao član zagrebačkoga HAŠK-a. Bio je prvak Jugoslavije u trčanju na 400 m 1922. i 1923. Predsjednik Hrvatskoga stenografskoga društva 1959–83; zaslužan za njegov razvoj te bolju organizaciju, edukaciju i profesionalizaciju struke.
LIT.: Z. Brajdić: Pomorstvo kroz vjekove. Republika, 32(1976) 10, str. 1185–1186. — J. Horvat: Živjeti u Hrvatskoj 1900–1941. Zagreb 1984, 315. — (Nekrolozi): R. F. Barbalić, Jadranski zbornik, 15–16(1992–95) str. 279–280. — V. Đ. Degan, Uporedno pomorsko pravo, 34(1992) 3/4, str. 201–205. — I. Enc (I. E.), Stenodaktilograf, 36(1992) jubilarni broj, str. 44–45. — V. Maleković, M. Tonković i dr.: Fotografija u Hrvatskoj 1848–1951 (katalog izložbe). Zagreb 1994. — M. Grčević: Umjetnička fotografija u Hrvatskoj 1891–1940. Fenomen zagrebačke škole. (Zagreb) 1997, 113, 116, 209. — Z. Kuzmić i V. Lozić: Majstori hrvatske fotografije. Zagreb 2006.
Bruno Kragić i Redakcija (2009)
