KOKIĆ, Ivan

traži dalje ...

KOKIĆ, Ivan (Kokic, Juan), gospodarstvenik i iseljenički djelatnik (Pitve kraj Jelse, 8. III. 1869 — Rosario, Argentina, 28. VIII. 1962). Napustivši pučku školu, uzdržavao se težačkim poslovima. God. 1888. iselio se u Argentinu, gdje je isprva u Ramallu radio kao nadničar, potom u Acebalu kraj Rosarija zakupio zemljoposjed i počeo trgovati žitom te 1904. sa sunarodnjacima utemeljio poduzeće »Jakas, Kokic & Ivancich«, koje pod tim imenom još uvijek posluje. God. 1908. postao je ravnateljem novoosnovane podružnice u obližnjem Chabásu a, vrativši se u središnjicu, s njom se 1919. preselio u Rosario. Proširivši poslovanje na cijelu državu, poduzeće je 1925. pretvoreno u d. d., u kojem je K. bio potpredsjednik upravnoga odbora. Osim žitaricama društvo se bavilo kupoprodajom te zakupom zemljišta, a navodi se (J. Subašić) i da je – nakon Kokićeva posjeta Jugoslaviji – 1930-ih iz nje uvozilo šljive, buhač i ljekovito bilje. Bankarski pak odjel raspolagao je 1928. velikom glavnicom, pa se, po svem sudeći, prije 1933. osamostalio pod nazivom »Kokic, Rubesa & Co.« i usmjerio na putnički promet te posredovanje pri zapošljavanju. Jedan od najimućnijih Hrvata u Argentini, K. je djelovao i na političkom, kulturnom te socijalnom planu. Najvjerojatnije 1908. bio je suosnivač, kako se uvriježilo u literaturi, Društva iseljenih Jugoslavena za materinsku riječ što je promicalo očuvanje hrvatskoga nacionalnoga identiteta i osnutak samostalne južnoslavenske države te, među ostalim, izdavalo 1908–11. tjednik Materinska riječ, a 1913. izabran je u Častnički odbor Hrvatskoga saveza za Južnu Ameriku, udruge koja je naposljetku osudila atentat na Franju Ferdinanda i prihvatila trijalističko rješenje hrvatskoga pitanja. Premda je, prema izvješću Lj. Leontića, još 1916. bio nesklon Jugoslavenskoj narodnoj obrani, u promijenjenim političkim okolnostima imenovan je 1929. počasnim konzulom Kraljevine Jugoslavije za pokrajinu Santa Fé. Za II. svjetskoga rata i u poraću pomagao je izbjeglice u logoru El Shattu te uređenje rodnoga mjesta. Kao gradonačelnik Acebala 1913–19. pokrenuo javne radove.

LIT.: A.: Pitanje organizacije iseljeničke službe u Argentini (intervju). Novosti, 19(1925) 11. X, str. 12. — B. J. B.: Jakas, Kokić, Ivancich & Cia. Iseljenik, 1(1925) 7, str. 1. — J. A. Kraljić: Među našim iseljenicima u Južnoj Americi. Pučka prosvjeta, 8(1928) 11, str. 187–188. — Naš konsul iz Rosaria. Ibid., 10(1930) 8, str. 188–189. — J. Subašić: Adresar sa biografskim podatcima o našem narodu u Južnoj Americi. Buenos Aires (1933), 75, 207. — Inž. R. K.: (Nekrolog). Matica, 13(1963) 2, str. 57. — Lj. Antić: Naše iseljeništvo u Južnoj Americi i stvaranje jugoslavenske države 1918. Zagreb 1987. — Isti: Pregled hrvatskog iseljeničkog novinstva u Južnoj Americi do Prvoga svjetskog rata. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1987, 20, str. 103, 114–120. — Isti: Hrvati u Južnoj Americi do godine 1914. Zagreb 1991.
 
Marica Vernazza (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOKIĆ, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.6.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/9686>.