ADAM PARIŠKI

ADAM PARIŠKI (Parižanin), hagiograf (druga pol. XI st.). Studije je završio u Parizu. Prema Tomi Arhiđakonu, A. je za Lovrina nadbiskupovanja (1060–1099) boravio oko 1060. u Splitu putujući na učenje grčkog jezika u Atenu. Na Lovrinu molbu, kako priča Toma, A. je prema starim tekstovima muke Sv. Dujma i Sv. Staša (Passiones beatorum martirum Domnii et Anastasii), koji su od starine bili napisani na nedotjeranomu latinskom jeziku, »obnovio u dotjeranoj dikciji legende obaju mučenika«. Sastavio je i himne »i što se god o blaženome Dujmu muzički pjeva, sastavio je metričkim govorom«. Prema tom zapisu, A. je samo preradio i dopunio već postojeća starija žića, koja su zajedno s legendom o prijenosu posmrtnih ostataka dvaju svetaca iz Solina u Split odigrala svoju ulogu u pitanju primata splitske crkve već na saboru 925. Adamova redakcija tekstova nije sačuvana već su nam poznate samo kasnije prerade. — Smatrajući tekstove Adamovim djelima, D. Farlati je objavio šest redakcija Žića Sv. Dujma (Acta s. Domnii), tri redakcije Žića Sv. Anastazija i tri redakcije legende o prijenosu tijela (Historia translationis). On je kao Adamove objavio i tri latinske himne o Sv. Dujmu i Sv. Stašu. Već je F. Rački sa sigurnošću tvrdio da Adamovi tekstovi nisu sačuvani. F. Šišić citira Tomu bez komentara, dok N. Klaić, prihvaćajući mišljenje F. Račkoga, drži da su najstariji tekstovi legenda oni koje je Toma Arhiđakon unio u svoju kroniku. Prema F. Fancevu, hrvatski tekstovi (Štenje života i muke blaženoga i svetoga Dujma arhipiskupa solinskoga, Čtenje života i muke blaženoga Staša mučenika, Čtenje prinesenja teles svetoga Staša i svetoga Dujma mučenikov iz Solina grada v Split grad) sačuvani u prijepisu iz polovice XVI st. svojim postankom idu najmanje u XV st.