ADAMOVIĆ, obitelj zlatara u Kotoru i Dubrovniku (prva pol. XV st.). Prvi se spominje Adam (po njemu patronimik mladih članova) koji je u poč. XV st. imao zlatarsku radionicu u Kotoru. Poslije njegove smrti 1419. radionicu su preuzeli njegovi sinovi Adam i Marin. Sin Adam (ml.) radio je i u Dubrovniku. I Marin je prešao u Dubrovnik, gdje je 1424. imao radionicu. Tu je uzeo u službu nekog Bartolda koji je znao »mokrim« kemijskim načinom izolirati zlato od srebra (što odgovara postupku »zlatotopke« u XIX st.). S Dabiživom Stanišićem kovao je 1427. dvije plitice od »dukatnog zlata« za Sandalja Hranića Kosaču, a 1429. sklopio ugovor s priorom benediktinaca na Lokrumu da će izraditi kadionicu. Za Fortisa Antunova iz Korčule iskovao je 1430. uz naplatu od 23 dukata križ od finog srebra. Sa sinom Nikolom radio je 1434. nekoliko srebrnih liturgijskih predmeta za samostansku crkvu Sv. Nikole u Kotoru. Za Jurja Pelinovića, opata crkve Sv. Marije u Ratcu kod Sutomora, iskovao je kadionicu, a 1439. još jednu kadionicu i popravio kalež. Poslije je radio za Venecijanca Paola Escola (srebrni tanjur) te u Kotoru za Jakova Gonela (dvije srebrne kutije) i za bratovštinu Sv. Križa (dva relikvijarija). Navodi se među majstorima koji su radili bočna polja srebrne pale kotorske katedrale; prema stilskoj analizi ne može se utvrditi njegov udio u radu. U početku lipnja 1445. spominje se već kao mrtav u Kotaru.
LIT.: Cvito Fisković: Dubrovački zlatari od XIII do XVII stoljeća. Starohrvatska prosvjeta, S. III, 1949, 1, str. 146, 167, 201, 202, 211. — R. Kovijanić: O majstorima srebrne pale kotorske katedrale. Starine Crne Gore, 1965–66, 3/4, str. 78–84.
Zdenko Šenoa (1983)
