ADŽIĆ, Stjepan

traži dalje ...

ADŽIĆ, Stjepan (Agyich, Stephanus), pjesnik i pisac (Rajevo selo, 1730 — Pečuh, 26. XII 1789). Sin je Ilije; graničarskoga konjičkog kapetana. Osnovnu školu pohađao je u Vukovaru i Iloku, gimnaziju u Szegedu, filozofiju je učio u Budimu, teologiju u Zagrebu, Pečuhu i dovršio u Trnavi. Za svećenika Pečujske biskupije zaređen je 1758; do 1761. službovao je u biskupskoj kancelariji u Pečuhu, a nakon toga postao je župnik u Nijemcima, začasni kanonik i vikar za slavonske župe koje su do 1780. bile pod Pečujskom biskupijom. God. 1763. premješten je za župnika u Tovarnik, a 1776. imenovan je kanonikom i rektorom biskupskog sjemeništa u Pečuhu, gdje je ujedno predavao i Bibliju. — A. je bio plodan pjesnik-prigodničar. Više njegovih latinskih pjesama i govora u čast crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika tiskano je od 1779. do 1788. u Pečuhu, Osijeku, Beču, Zagrebu i Pešti, dok se za neke zna samo iz podataka njegova biografa J. Jakošića koji, između ostaloga, navodi da je održao na hrvatskom jeziku govor Oratio funebris in exequiis Georgio Klimo, episcopi Quinqueecclesiensis i da je u župnoj crkvi u Kukujevcima održao propovijed na hrvatskom jeziku koju je sâm preveo na latinski i dao tiskati. Jakošić također spominje da je A. napisao molitvenik Quotidiana mortis memoria et preces ad impetrandam bonam mortem (Essekini 1775) i Abecedarium Illyricum. Ovo potonje djelo vjerojatno je bilo napisano na hrvatskom jeziku, a možda isto tako i molitvenik s pripravom za dobru smrt. O Adžićevu trošku tiskano je u Osijeku 1779. djelo Sv. Augustina Soliloquia u prijevodu Petra Mandekića pod naslovom Samogovorenja, iliti Duševni razgovori sv. Augustina biskupa.

LIT.: Alexius Horányi: Nova memoria Hungarorum et provincialium scriptis editis notorum, 1. Pesthini 1792, 46–57. — József Szinnyei: Magyar írók. Élete és munkái, 1. Budapest 1891, 89–90. — Josip Jakošić: Scriptores Interamniae vel Pannoniae Saviae, nunc Slavoniae dictae anno 1795. conscripti (priopćio Milivoj Šrepel). Građa za povijest književnosti hrvatske, 1899, 2, str. 131–133. — Antun Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevine Hrvatske i Slavonije, 1. Zagreb 1910, 484–485. — Šime Jurić: Jugoslaviae Scriptores latini recentioris aetatis, 1. Zagreb 1971.
 
Elizabeta Palanović (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ADŽIĆ, Stjepan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 14.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/adzic-stjepan>.