AKUŠ

traži dalje ...

AKUŠ, magistar, slavonski plemić iz roda Akoš. Prema ispravi od 7. VIII 1333, sin je bana Mikca (Mikića) Mihaljevića, a prema ispravi od 1. VIII 1366. njegov unuk. Zajedno s braćom Stjepanom i Ladislavom bio je vitez na dvoru ugarsko-hrvatskih kraljeva Karla I i njegova sina Ludovika I Velikog. Karlo I je Akušu (i bratu mu Stjepanu) zbog odanosti darovao posjed Strugu u Križevačkoj županiji (kraj Koprivnice). Ludovik I dopustio je 23. rujna 1342. odanom banu Mikcu i njegovim sinovima Akušu, Stjepanu (1342–1366), Ladislavu (1342–1366), Loredanu (1342–1348) i Nikoli gradnju utvrde na njihovu posjedu u Saroškoj županiji (danas u Slovačkoj), što je imala poslužiti za obranu imanja i za obranu Kraljevine Ugarske od provala iz poljskih i ukrajinskih zemalja. A. je došao u sukob s banom Nikolom Banićem (Banffy), jer je zajedno s braćom, osobito sa Stjepanom, zdušno branio očevu imovinu od banove konfiskacije. Ovaj spor je završen sporazumom u Višegradu 18. veljače 1344. Ban je dobio od Mikčevih sinova obiteljsku palaču s vinogradom i ribnjakom zapadno od Dverca na zagrebačkom Gradecu. Akušu i braći ostavljeni su neki posjedi u Križevačkoj županiji.

LIT.: Janós Karácsonyi: A magyar nemzetségek a XIV. század közepéig, 1. Budapest 1900, 97. — Tadija Smičiklas: Diplomatički zbornik, Zagreb 1912, X, 115; 1915, XIII, 558. — Dane Gruber: Ban Mikić Mihaljević (1325–1343). Nastavni vjesnik, 32(1923–24) str. 118, 263, 267. — Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata, 2. Zagreb 1972², 72, 73, 88, 89.
 
Anđelka Stipčević-Despotović (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

AKUŠ. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 3.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/akus>.