ALAČEVIĆ, Jerko

ALAČEVIĆ, Jerko, geodet (Makarska, 18. III 1876 — Zagreb, 2. V 1963). Gimnaziju je završio u Splitu, Tehničku visoku školu u Beču, gdje je diplomirao 1900. Zaposlio se u željezničkoj građevnoj upravi u Splitu na trasiranju i projektiranju prugâ. God. 1904. postao je suradnik ondašnjega najpoznatijeg austrijskog stručnjaka geodeta A. Tichyja te se osobito istakao pri gradnji tunela kroz Visoke Ture. God. 1907. premješten je u Zadar gdje je 1912. imenovan zamjenikom, a 1914. upraviteljem odsjeka za trasiranje. God. 1915–1922. Državne željeznice povjerile su mu projektiranje, izvedbu ili nadzor mnogih pruga i tunela dok 1922. nije prihvatio mjesto profesora na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu. Tu dužnost obavljao je do 1936. kada je na svoj zahtjev umirovljen. Poslije umirovljenja radio je kao stručni savjetnik i nadzornik izvedaba pri Direkciji za građenje željeznica. Po završetku II svjetskog rata radio je na studijama novih trasa (istarske pruge, pruge Zagreb—Bratislava, Dunav—južni Jadran, nove trase Oštarije—Rijeka i dr.). Unatoč dubokoj starosti, trudio se da racionalnim i modernim zamislima unaprijedi građenje željezničkih pruga. Pravi član JAZU postao je 1950. — Osim stručnim radom, isticao se i propagiranjem modernizacije željezničkog transporta (Slobodna tribuna, 1923; Tehnički list, 1930, 1933–1935; Privrednička riječ, 1931; Jugoslovenski Lloyd, 1933, 1935; Jadranski dnevnik, 1935; Novo doba, 1936; Glasnik Primorske banovine, 1938, 1939; Hrvatska privreda, 1939; Moj dom, narodni dalmatinski kalendar, 1939; Rad JAZU, 1957). Mnogim našim radnicima, osobito Primorcima koje mu je upućivao F. Supilo, osigurao je posao na gradilištima Evrope. — Alačevićev je prinos razvitku sistema željezničkih mreža u Jugoslaviji znatan kako po množini stručnih projekata tako i po sudjelovanju u gradnji gotovo svih važnijih objekata.