ALAGOVIĆ, Aleksandar

ALAGOVIĆ, Aleksandar (Alagovich), zagrebački biskup (Manželice kod Trnave, Slovačka, 30. XII 1760 — Zagreb, 18. III 1837). Potječe iz hrvatske plemićke obitelji koja se pred Turcima sklonila iz Slavonije (prema tradiciji, Alagova kula – možda Alaginići kod Slavonske Požege) u Slovačku. Gimnaziju je pohadao u Nitri i Trnavi, teologiju studirao u Pešti. Doktorirao je iz teologije 1784. u Požunu (Bratislava). Djelovanje počinje kao nadstojnik znanosti u sjemeništu u Požunu (1784–1788), zatim je tajnik biskupa u Nitri, župnik u Mocsoneku (1789), profesor teologije i upravitelj sjemeništa u Nitri te župnik u Galanti (1790–1807) i Požunu (do 1809). Kao naslovni ostrogonski kanonik postavljen je u Pešti za ravnatelja središnjeg sjemeništa (1809–1821). U Zagrebu je 1821. imenovan kanonikom-prepoštom i vranskim priorom. Bečki ga je dvor 1829. imenovao a papa Pio VIII 1830. potvrdio za zagrebačkog biskupa nakon smrti Maksimilijana Vrhovca. Djelovao je u javnom životu Zagreba i Hrvatske. Bio je 1829. jedan od osnivača Musikvereina (poslije Glazbenog zavoda), a 1836. zajedno s banom Franjom Vlašićem pokrovitelj Društva za uzgajanje narodnog jezika i literature. God. 1828–1832. bio je namjesnik banske časti. — Još za župnikovanja u Galanti gradio je bolnicu, a i u Zagrebu je razvio veliku aktivnost. Dok je bio prepošt, dao je raditi skladnu ogradu pred kurijom na Kaptolu 7. Započeo je i akciju »stilskog čišćenja« u katedrali. Dao je porušiti dograđenu sakristiju (podignutu za biskupovanja M. Borkovića, posljednjih desetljeća XVII st.) i dograditi novu (što je srušio H. Bollé). Katedrala je imala vrlo male orgulje, pa je A. odlučio nabaviti veće. Dao je u prostoru između zvonika postaviti 4 neogotička stupa koji su držali platformu pjevačkog kora s orguljama (1835, orgulje je J. Haulik 1855. zamijenio savršenijima, a konstrukciju pjevališta pregradio je 1885. Bollé i tako se održala do danas). U njegovo vrijeme izrađen je projekt za neogotičko pročelje katedrale. God. 1832. proveo je najradikalniji zahvat: dao je maknuti barokni rezbareni glavni oltar, što su ga 1632. izradili H. L. Ackermann i G. Gündter, i zamijenio ga mramornom menzom i neuspjelom kopijom Tizianove »Assunte« (sada u Pregradi), s obrazloženjem da je dotrajao i da stilski ne odgovara crkvi (Haulik ga je 1847. nadomjestio novim). Pri izvedbi profanih projekata bio je uspješniji. Dao je 1833. dograditi istočno krilo biskupskog dvora i dvorišno krilo sjemeništa. Uredio je unutrašnjost dvora, dao sagraditi južno predvorje, istočni vrtni ulaz (pred njim obelisk, što ga je srušilo nevrijeme 1875). Sjeverno od ulaza prostire se park Ribnjak, što ga je Alagoviću na močvarnu i zapuštenu zemljištu uredio (od 1830) hortikulturni stručnjak Leopold Klingspögl. Nije mogao nastaviti radove u Maksimiru, ali je uredio ljetnikovac u Novoj vesi 86. Zemljište je kupio 1822, a tada je prodao bidermajersku zgradu i stilski park s raznovrsnim kulturama cvijeća i egzotičnim drvećem, za ono vrijeme jedinstvenima u Hrvatskoj. Dao je srušiti istočno krilo samostana u Remetama, a materijal je upotrijebljen za gradnju kasarne (sada Vojna bolnica u Vlaškoj ul. 85). Nije još ustanovljeno koji su graditelji za njega radili, ali se naslućuje da su to bili Bartol Felbinger i Anton Stiedl. Brinuo se za odgoj klera i propisao je nova pravila za sjemenište. U zgradi nekadašnjeg isusovačkog kolegija u Slavonskoj Požegi osnovao je 1835. dačko sirotište (orfanotrofij) te ostavio legat od 60 000 forinti. — Objavljeno je nekoliko njegovih govora i pastirskih pisama i njegovim troškom tiskano je 1831. u Zagrebu djelo Čtenja i evangeliumi za vse nedelje i svetke celoga leta za potrebuvanje slavne biškupije zagrebačke. Alagovićeva arhivska ostavština čuva se u Arhivu JAZU u Zagrebu. — A. je bio kulturan, radin i poduzetan, ali opor i samovoljan. Ostaje »svakako jedna od najzanimljivijih ličnosti na stolici zagrebačkih biskupa« (Gj. Szabo).