ALAPIĆ, Gašpar, hrvatski ban i vojskovođa (?, prva četvrtina XVI st. — Vukovina kod Velike Gorice, 4. IV 1584). Naslijedio je Vukovinu i Gregurovec, a brat mu Nikola Veliki Kalnik. Kao kapetan pobijedio je 17. VI 1566. kod Šikloša (Siklós) sandžak-bega Muhameda od Tirbale. U bitki za Siget Nikola Zrinski imenovao ga je 6. VIII 1566. svojim zamjenikom u slučaju smrti. Zajedno sa Zrinskim probio se iz zapaljene tvrđave 7. rujna i bio jedan od nekolicine preživjelih (uz Ferenca Črnka, tajnika Zrinskog), ali su ga Turci zarobili. Kako bijaše preodjeven u obična vojnika, a malen rastom i grbav, za otkup Turci su zatražili samo 500 forinti. Iz turskog zarobljeništva otkupio ga je Nikolin sin knez Juraj Zrinski. God. 1571. postao je gradski kapetan Kaniže (Nagykanizsa). Ban Juraj Drašković postavio ga je za komandanta vojske koja je ugušila seljačku bunu 1573. i za banskog namjesnika, jer su zemaljskog kapetana Šimuna Keglevića već bili opkolili u Loboru njegovi podložnici. (N. Klaić drži da se Keglević nije htio odazvati banovu pozivu.) Sabravši vojsku, porazio je pobunjenike 6. II 1573. najprije kod Kerestinca. (O putu kojim je iz Zagreba s vojskom krenuo na glavninu pobunjenika pod Matijom Gupcem – istočno od Medvednice ili zapadno – postoje u historiografiji različna mišljenja.) Glavninu pobunjeničke vojske potukao je u bitki kod Stubičkih Toplica 9. veljače. S pobijeđenima je postupao nemilosrdno. Postao je ban 15. X 1574, ali je obavljao samo vojne poslove; upravu i sudstvo zadržao je i dalje ban Juraj Drašković. S banske se dužnosti A. pokušao povući već 13. IV 1576, no ipak je ostao sve do imenovanja novog bana Krste Ungnada početkom 1578. Za banovanja je znatnu pažnju posvetio borbi protiv Turaka, koji su 1576. i 1578. opustošili i njegove posjede. Kralj Rudolf potvrdio je posjede Gašparu i njegovu bratu 26. II 1580. Prema želji iz oporuke, pokopan je u pavlinskoj crkvi u Remetama uz svog oca.
LIT.: Anton Vramec: Kronika vezda znovich zpravliena kratka. Lublana 1578, 65. — Juraj Rattkay: Memoria regum et banorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae. Vienne 1652, 148–149. — Janez Vajkard Valvasor: Die Ehre des Hertzogthums Crain, 4. Nurnberg 1689, 472, 480, 485. — Miklós Istvánffy: Historia regni Hungariae. Viennae, Pragae et Tergesti 1758, 290, 300, 304, 324, 326, 327. — Johann Vinzenz Sonntag: Die Hand mit dem Säbel der Allapi. Croatia, 3(1841) 100, str. 401–402. — Kaspar Alapy. Luna, 1851, 52, str. 206. — Ivan Kukuljević Sakcinski: Grad Veliki Kalnik. Leptir, 1(1859) str. 312–314. — Aleksa Ivić: Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI. i XVII. vijeku. Starine JAZU, 1916, 35, str. 308–309. — Ferdo Šišić: Hrvatski saborski spisi. Zagreb 1916, III; 1917, IV. — Rudolf Horvat: Kako se Gašo Alapić izbavio iz turskog ropstva. Omladina, 13(1929–30) 8, str. 158 i Hrvatski dnevnik, 5(1940) 1673, str. 22. — Julian Vladimirović Bromlej: Krest janskoe vosstanie 1573 g. v Horvatii. Moskva 1959. — Josip Adamček: Seljačka buna 1573 (monografija). Zagreb 1968, 144, 153–159. — Ferenc Črnko: Podsjedanje i osvojenje Sigeta. Zagreb 1971, 12. — Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata, 5. Zagreb 1973², 330, 332, 373–375, 378, 382, 385, 386, 388, 390, 395, 396, 398, 399, 406–409, 411–413. — István Sinkovics: Mađarska historiografija o hrvatsko-slovenskom seljačkom ustanku 1573. Radovi IHP, 1973, 5, str. 209. — Bogo Grafenauer: Boj za staro pravdo v 15. in 16. stoletju na Slovenskem. Ljubljana 1974, 288, 289, 292, 293, 300, 301, 303–305. — Ivan Kampuš i Josip Adamček: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — Nada Klaić: Legenda i stvarnost u buni 1573. god. Jugoslovenski istorijski časopis, 17(1978) 1/4, str. 182, 190, 191. — Josip Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980.
Mladen Švab (1983)
