ALAUPOVIĆ, Marko, vrhbosanski nadbiskup (Busovača, 10. V 1885 — Sarajevo, 18. IV 1979). Potječe iz stare plemićke obitelji u Bosni. Poslije osnovne škole završio je gimnaziju u Travniku, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu, gdje je 1907. zaređen za svećenika. Najprije je bio duhovnik u sarajevskoj Državnoj bolnici (1907/1908), zatim je 1908–1913. studirao u Innsbrucku i Rimu te postigao doktorat iz teologije. Vrativši se u Sarajevo, postao je 1913. kateheta u Zavodu Sv. Vinka, potom 1917. kanonik vrhbosanskog Kaptola, a 1935. prepošt istoga kaptola i fojnički arhiđakon. Vrhbosanskom nadbiskupijom upravljao je od 1945. kao generalni provikar, zatim od 1950. kao generalni vikar, a 1960. imenovan je nadbiskupom i metropolitom. Umirovljen je 1970. — Napisao je nekoliko priloga s vjersko-crkvenom tematikom i objavio ih u publikacijama Hrvatska straža (1906), Vrhbosna (1910, 1928, 1930, 1931, 1938–1940) i Katolički tjednik (1937–1939). Preveo je s francuskog djelo Jeana B. Chautarda Duša apostolskog djelovanja (Sarajevo 1926). Za njegove uprave Vrhbosanskom nadbiskupijom podignuto je i obnovljeno mnogo župnih crkava.
LIT.: Zvonimir Baotić: Umro najstariji nadbiskup. Radosna vijest, 8(1979) 5, str. 11. — Umro nadbiskup Marko Alaupović. Glas Koncila, 18(1979) 9, str. 1–2.
Marko Babić (1983)
