ALAUPOVIĆ, Tugomir

traži dalje ...

ALAUPOVIĆ, Tugomir, pjevač, bariton (Zemun, 26. XII 1925). Maturirao je 1944. na Prvoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Solo-pjevanje učio je u Muzičkoj školi »Vatroslav Lisinski« u Zagrebu, u klasi prof. Zlatka Šira (diplomirao 1952). Počeo je nastupati kao član ansambla narodnih pjesama i plesova »Lado«, mješovitog zbora Radio-Zagreba i vokalnog kvinteta »Lisinski«. Kazališnu karijeru započeo je 1954. u Gradskom kazalištu »Komedija« u Zagrebu, a nastavio 1955. kao operni solist HNK. — U kazalištu »Komedija« ostvario je zapažene likove Homonaya (J. Strauss, Barun ciganin), kneza (I. Zajc, Viteška ljubav) i doktora (J. Haydn, Život na mjesecu). U operi HNK tumačio je niz uloga lirskobaritonskog repertoara, istakavši se na početku karijere tumačenjem Valentina u operi Faust Ch. Gounoda, a potom kao Figaro (G. Rossini, Seviljski brijač), Papageno (W. A. Mozart, Čarobna frula), Guglielmo (Mozart, Cosi fan tutte), Ford (G. Verdi, Falstaff), Jelecki (P. I. Čajkovski, Pikova dama), Balstrode (B. Britten, Peter Grimes), Matija Vlačić (N. Devčić, Labinska vještica). Zbog smisla za scensku komiku u trećem razdoblju djelovanja tumačio je karakterne likove poput Beckmessera (R. Wagner, Majstori pjevači), Skula (A. Borodin, Knez Igor), crkvenjaka (G. Puccini, Tosca), mlinara Sime (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta). Ljepota i melodioznost njegova lirskog baritona našli su dostojnu zamjenu u specifičnoj karakterizaciji malih ali i vrlo važnih opernih likova, osobito onih koji zahtijevaju detaljan scenski rad, mimiku i pokret – izražene osobnom duhovitošću i inteligencijom te instinktom pravoga kazališnog umjetnika. Na praizvedbi televizijske opere 1956. u Zagrebu pjevao je ulogu Oca u operi Putovanje Ive Lhotke Kalinskog. Nastupa i na koncertima.

LIT.: Nenad Turkalj: Događaj u kazalištu »Komedija«. Narodni list, 10(1954) 26. XI, str. 4. — Branimir Sakač: »Pikova dama« u Zagrebačkoj operi. Politika, 53(1956) 11. X, str. 7. — Krešimir Šipuš: »Čarobna frula«. Vjesnik, 17(1956) 4. III. — Nenad Turkalj: Na kraju sezone. Večernji list, 2(1960) 1. VI. — Kr.: »Boris« mit herrlichen Stimmen. Zweiter Abend der Zagreber Nationaloper. National-Zeitung (Berlin), 1962, 20. V. — Alfredo Parente: »Il principe Igor« di A. Borodin col complesse del Teatro di Zagabria. Il Mattino (Napulj), 73(1964) 37(7. II) str. 8. — Petar Selem: Opera hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu izvela je obnovljenog »Don Giovannija« Wolfganga Amadeusa Mozarta. Telegram, 5(1964) 25. IX, str. 7. — Manfred Blumauer: Richard Wagners »Majstori pjevači«. Südost-Tagespost (Graz), 1969, 20. XII. — Nikša Gligo: Veliki povratak Richarda Wagnera. Uz »Majstore pjevače«. Prolog, 2(1969) 7, str. 45. — Jagoda Martinčević-Saletto: Vesela igra o kazalištu u »Komediji«. Vjesnik, 32(1971) 8580 (6. I) str. 11.
 
Jagoda Martinčević-Lipovčan (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ALAUPOVIĆ, Tugomir. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/alaupovic-tugomir-pjevac>.