ALBERTI, Lav (Leo de Albertis ?), splitski patricij (potkraj XIII st.). Prema starijim piscima njegovo ime spomenuto je u epitafu na nadgrobnoj ploči iz 1296. u samostanu Sv. Frane u Splitu (prema D. S. Karamanu umro je 1306). Isti natpis objavio je F. Bulić i ustvrdio da se u epitafu oblik d ACETE uz ime Leo ne može čitati de Albertis, kako je naime pročitano i zabilježeno u Libro de’ Consegli (iz XVIII st.) samostana Sv. Frane, odakle vjerojatno i potječe takvo čitanje. Dio teksta na spomenutoj ploči, prema Bulićevu čitanju glasi: OMNIBUS HOC LEO DICO NE SE DENT INIMICO / NAM SIC VIVENTES FACIT ET MISEROS ET EGE(N)TES / CORDIS IN AURE REPONE ME MORIENTE LEONE … D(OMI)N(U)S LEO D(E) ACETE ISTU(M) ELEGIT LOCU(M) SU(A)E QU(I)ETIS P(RO) SE ET SUO FILIO STEPHANO AC SUIS O(MN)IB(US) HEREDIB(US) IN QUO LOCO ET Q(UI)ESCIT SEPULTUS: ANNO D(OMINI) MCCXCVI MENSE DECEMBRI DIE XX. (To ja, Lav, kazujem svima, da se ne daju vragu, jer takve on čini i jadnima i ubogima. To eto, srcem prigrli, od mene, Lava, na umoru … Gospodin Lav de Acete(!) izabra ovo mjesto svojega počinka za sebe i sina svojega Stjepana te za sve svoje baštinike, mjesto na kojem i počiva pokopan. Ljeta Gospodnjeg 1296 mjeseca prosinca na dne 20).
LIT.: Frano Carrara: Znameniti Spljětjani. Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, 12(1846) 5, str. 18. — Šime Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Beč 1856, 3. — Frane Bulić: Iscrizioni medioevali. Bullettino di archeologia e storia dalmata, 20(1897) 10/11, str. 154–155. — Dujam Srećko Karaman: Zaslužni Spljećani, 1 (rkp. u Muzeju grada Splita).
Redakcija (1983)
