ALBERTI MATULIĆ, Nikola

ALBERTI MATULIĆ, Nikola (de Albertis), pjesnik (Split, krajem XV st. — Split, oko 1550). Podrijetlom je iz plemićke obitelji; prema imenu oca Mate dobio je drugo prezime Matulić. U dokumentima se spominje kao »iunior«. M. Marulić ga u jednoj poslanici, hvaleći njegove pjesme, naziva mladićem, a u poslanici Franji Božičeviću Natalisu, koju je uputio iz Nečujma na Šolti, karakterizira ga kao onog Nikolu »koji se rado smije«. C. Fisković tvrdi da se ta Marulićeva primjedba ne može odnositi na Nikolu de Petrachisa, kako je mislio P. Kasandrić, jer je taj već u veljači 1478. bio mrtav. O Nikolinu životu poznati su samo podaci iz arhivskih spisa, gdje se spominje kao gradski odvjetnik (1521) i bilježnik (1516, 1530) te kao examinator bilježničkih i ostalih službenih spisa (1518, 1527). God. 1527. spominje se i kao gradski sudac te kao svjedok u jednoj raspravi zajedno s rođakom Nikolom Albertijem Andrijinim. — Prema I. Kukuljeviću Sakcinskom mora da je u ranijoj dobi pisao i ljubavne pjesme, jer u stihovima Djevici moli pomoć kako bi mogao napustiti »ljuben plam«. Sačuvane su samo četiri njegove pobožne pjesme i to u Vrtlu Trogiranina Petra Lucića iz kraja XVI st.: Pisan Gospoji blaženoj, Oće naš, Zdrava Marija i Versi od križa (objavio ih je I. Kukuljević Sakcinski). Na hrvatskom je jeziku vjerojatno izmjenjivao i pjesničke poslanice sa suvremenicima. Na takvu jednu njegovu »knjigu« (pismo) odgovara mu svojom pjesmom Hanibal Lucić, uspoređujući njegove stihove s Vergilijem i Homerom i spominjući ga kao autora do danas nepoznate pjesme Jovetov boj u Flegri.