ALBERTI, Nikola

ALBERTI, Nikola, pjesnik (Split, druga pol. XV st. — Split, prva pol. XVI st.). Sin je splitskog patricija Andrije i mlađi brat pjesnika Antuna. Studirao je u Padovi, kamo ga je uputio stric kanonik, ali zbog ljubavne zgode, koja ga je mogla stajati života, prekinuo je studij i vratio se u Split. Tamo je obavljao razne dužnosti u gradskoj upravi. Kao ugledan građanin često je bio svjedok u javnim raspravama (1479, 1503, 1527). Bio je i sudac splitske komune pa je 1524. sudjelovao pri čitanju oporuke Marka Marulića. Počeo je pjevati pjesme već kao student u Padovi, nastavio u Splitu, postavši jedan od članova humanističkog kruga oko Marka Marulića. Franjo Božičević Natalis spominje ga kao Marulićeva prijatelja, ističući pri tom njegovu naobrazbu. A. je Maruliću slao pjesme na uvid, što doznajemo iz Marulićeve pjesničke poslanice (Quae mihi misisti…), u kojoj ga hvali kao vrsnog pjesnika. Zasada se sigurno zna da je A. autor dviju kraćih prigodnih pjesama: epitafa u povodu Marulićeve smrti (Carpe, viator…) i epigrama koji je pridodan Marulićevu životopisu što ga je sastavio Franjo Božičević Natalis (Qui Maruli formam…). Čini se da bi Nikolina mogla biti i dva kratka latinska epigrama upućena splitskom knezu Benediktu de Mulli (sačuvana u trogirskom zborniku latinskih pjesama, pohranjenom u zadarskoj Naučnoj biblioteci). Neko se vrijeme, poslije pronalaska torinskog rukopisa Marulićeve Davidijade, na temelju čega je utvrđeno da tzv. splitski ulomak Davidijade, pronađen 1901, nije dio Marulićeva istoimenog spjeva, mislilo da bi Nikola mogao biti autor tog ulomka, jer je nađen u arhivu obitelji Alberti (J. Badalić i dr.). U novije vrijeme utvrdio je B. Glavičić da je taj ulomak tek anoniman prijepis latinskog prijevoda Davideide, što ga je učinio sam autor engleskog originala Abraham Cowley (1618–1667). Splitski je rukopis rađen na temelju posmrtnog izdanja Cowlejevih latinskih pjesama iz 1668.