ALEARD, dubrovački nadbiskup (Sardinija, kraj XII ili početak XIII st. — Oristano na Sardiniji, poslije 1268). Pripadao je Franjevačkom redu. Dubrovački Kaptol izabrao ga je za nadbiskupa, a papa Aleksandar IV potvrdio taj izbor 8. II 1258. Kao dubrovački nadbiskup spominje se u ispravama od 4. IV 1259. do 7. IV 1266. pri raznim crkvenim poslovima među ostalim i u sporu oko prava na crkvu Sv. Marije u Rožatu, vođenom između benediktinaca na Lokrumu i u Rožatu. God. 1262. izopćio je rožatskog priora Ivana budući da je odbio njegovu vizitaciju i nije prisustvovao biskupskoj sinodi. Bio je na čelu poslanstva koje je 1266. išlo u Veneciju tražiti pomoć i zaštitu od srpskog kralja Uroša I. Uroševa žena Jelena obavijestila je Alearda i dubrovačkog kneza Ivana Storlata da će ih upozoriti ako Uroš pokrene vojsku na Dubrovnik. A. je ostao u Veneciji sve do 3. XI 1268, kad ga je papa Klement IV premjestio za biskupa u Oristano na Sardiniji.
LIT.: Serafin Marija Crijević: Sacra Metropolis Ragusina, I/1 (rkp.). Ragusii 1744, 205–256. — Daniele Farlati i Giacomo Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 69–70, 107–111. — Franc Miklošič: Monumenta serbica. Vindobonnae 1858, 66, 69. — Augustin Theiner: Vetera Monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia, 1. Romae 1863, 86. — Nikola Ranjina: Annales Ragusini. Izd. Natko Nodilo. MSHSM, 14. Zagreb 1883, 33. — Junije-Džono Antunov, Resti (Rastić): Chronica ragusina. Izd. Natko Nodilo. MSHSM, 25. Zagreb 1893, 70, 94–98. — Tadija Smičiklas: Diplomatički zbornik, 5. Zagreb 1907. — Conrad Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 1. Monasterii 1913², 411. — Vinko Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 1. Zagreb 1980, 87, 88, 339.
Ante Dračevac (1983)