ALEKSIĆ

ALEKSIĆ (Alesić), plemićka obitelj iz plemena Kačić. U izvorima iz XVIII st. navedeni su i kao Aleksić rečeni Kačić i Kačić Aleksić. O njihovu podrijetlu pisao je A. Kačić Miošić u Razgovoru ugodnom (Govorenè od starè i plemenite kuće Kačića) spominjući i Matiju Aleksića, sudionika morejskog rata 1684–1699 (Pisma od vitezova primorski). Navedeni su u popisu povlaštenih obitelji u Bristu 1695; god. 1760. venecijanske vlasti su zaslužne plemiće Kačiće Aleksiće oslobodile plaćanja svih carina. Po njima se zaselak Brista na brdu zove Aleksića kuće, a onaj na moru Aleksići. Obiteljski grobovi nalaze se u crkvi Sv. Ivana u Podacama. U turskim i venecijanskim izvorima XVII i XVIII st. spominju se Aleksići kao vlasnici stoke te vlasnici i zakupnici zemlje. Neki članovi obitelji bili su pomorci. Ivan je plovio na jedrenjacima Dubrovačke Republike (oko 1800), a Marko je bio kapetan austrougarskoga ratnog broda »Nibbio«, jednog od onih koji su potkraj listopada 1918. po nalogu Pokrajinskoga narodnog vijeća u Trstu otplovili iz tršćanske luke u Rijeku. Pomorstvom su se bavili i članovi jednog ogranka obitelji nastanjenog na poluotoku Pelješcu u Podgorju. Andrija Kačić Alesić iz Glabalova sela (doselio iz Brista 1796) bio je činovnik, a njegovi potomci, koji se nazivaju samo Alesić, većinom su pomorci i zemljoposjednici. Sredinom XIX st. sagradili su u selu kuću po uzoru na dubrovačke ljetnikovce te u njoj dali oslikati neke prostorije (kuća sa sačuvanim inventarom i danas je u vlasništvu obitelji). Andrijin sin Antun plovio je 1850. na austrijskoj navi »Ljubimica Mimbeli«. Slikao je jedrenjake; slika (akvarel) austrijska nava Nikola i Jovan (1852) čuva se u obiteljskoj kući. Brat mu Marko (1826–1859), kapetan duge plovidbe, upravljao je parobrodima Austrijskog Lloyda. Njegov portret (akvarel iz 1856), djelo slikara Andrije de Castra iz Pirana, čuva se u obiteljskoj kući. Kapetan je bio i treći brat Andrija, a četvrti, Jako (1827–1914), župnik u Vignju, potom kanonik i počasni biskupski savjetnik Dubrovačke biskupije, dao je 1884. popraviti kasnobaroknu crkvu Blagovijesti iznad Kučišća te u njoj urediti oltar. Bavio se meteorologijom, a njegova bogata knjižnica s djelima i dubrovačkih pisaca, sačuvana je tek djelomice; numizmatička zbirka nestala je za II svjetskog rata. Kapetan Andrija Antunov (1849–1891) bio je između 1878. i 1884. zapovjednik na brodovima Pelješkoga pomorskog društva u Orebiću (brikškuna »Sela«, barkovi »Yared« i »Enos«). God. 1886. s grupom Pelješčana kupio je od istog društva bark »Tare«. Kapetan Vid bio je jedan od osnivača i upravitelja (uz Cegu i Antuna Suličića) parobrodarskog društva »Alcesu« u Orebiću (osnovano 1931). Parobrodi društva »Karmen« i »Bosiljka«, bili su za II svjetskog rata u službi saveznika (parobrod »Bosiljka« potopljen je 1940. kod Key Westa u Floridi).