ALIJAGIĆ, Alija

traži dalje ...

ALIJAGIĆ, Alija, revolucionar (Bijeljina, 20. XI 1895 — Zagreb, 8. III 1922). Rodio se u obitelji osiromašenih bosanskih begova. Stolarski zanat izučio je 1912. u Jariji kod Bijeljine. Zaposlio se kao stolarski radnik u Bijeljini, zatim 1914. u Sarajevu, gdje je stupio u Savez drvodjeljskih radnika. Početkom 1916. bio je mobiliziran; vojsku je služio u Mostaru radeći u vojnoj radionici. Tu je proveo nekoliko mjeseci u vojnom zatvoru zbog pobune protiv loših postupaka starješina. Nakon rata radio je kao stolarski radnik u Bijeljini, gdje je 1919. postao član KPJ i vođa sindikalne podružnice drvodjeljaca, a potom u Varaždinu i Mariboru. U ožujku 1921. pristupio je terorističkoj organizaciji »Crvena pravda« i prihvatio individualni teror kao jedino sredstvo kojim se vlada može prisiliti na povlačenje Obznane (akta kraljevske vlade od 29. XII 1920. kojim je zabranjen rad KPJ i svim drugim organizacijama revolucionarnoga radničkoga pokreta). U Delnicama 21. VII 1921. izvršio je atentat na Milorada Draškovića, glavnog pokretača Obznane. Tom je prilikom bio ranjen i uhapšen. Osuđen je na smrt 26. X 1921. pred Kraljevskim sudbenim stolom u Zagrebu zbog »izdajnog umorstva«. Uzalud je branilac dr Ivo Politeo dokazivao da je Alijagićev čin politički delikt te da se smrtna kazna po Ustavu ne može izreći. Obješen je na stratištu suda nakon što je kralj odbio pomilovanje. A. je postao simbol borbe protiv vlastodržaca, a njegov grob na zagrebačkom Mirogoju okupljalište komunista, skojevaca i radnika. Stoga je policija 1925. kriomice iskopala Alijagićeve posmrtne ostatke i prenijela ih na nepoznato mjesto. Nakon oslobođenja ustanovljeno je da je pokopan u Turiji kod Bihaća. Dokumentacijski materijal o procesu Aliji Alijagiću i drugovima nalazi se u arhivu Instituta za radnički pokret Hrvatske u Zagrebu.

LIT.: Ivo Politeo: Politički delikt. Zagreb 1921. — Isti: »Političko umorstvo«. Nova Evropa, 1921, III/12, str. 367–370. — Hugo Werk: Političko umorstvo. Ibid., III/11, str. 343–345. — August Cesarec: Alija Alijagić. Borba (Zagreb), 1(1922) 4, str. 1. — Isti: Posljednja Alijina noć. Ibid., str. 2–4. — Isti: Karakter na vješalima. Ibid., br. 5, str. 2–5. — Isti: Alija Alijagić. Ibid., 3(1924) 7, str. 1. (Sve objavljeno u Djela Augusta Cesarca, 4. Zagreb 1971.) — Godišnjica smrti Alije Alijagića. Borba, 2(1923) 10, str. 2–3. — Na Alijagićevom grobu. Okovani radnik, 1(1924) 16, str. 1–2. — Rodoljub Čolaković: Sjećanje na Aliju. Borba, 17(1952) 69, str. 4; 70, str. 4. — Isti: Kazivanje o jednom pokoljenju. Sarajevo 1966, 99, 101–104, 145, 147, 148, 176–340. — Dragan Marković i Ljubiša Ristović: Politička suđenja, 1. Beograd 1969, 139–170.
 
Mira Kolar-Dimitrijević (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ALIJAGIĆ, Alija. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/alijagic-alija>.