ALLIGER, Amand, glumac, operni pjevač, redatelj i pisac (Pardubice, ČSSR, 13. VIII 1904). Sin je Amanda, kapetana i Marije, rođ. Karelova. God. 1909. došao je s roditeljima u Hrvatsku. Osnovnu školu polazio je u Slavonskom Brodu i Zagrebu (1910–1915), nižu realnu gimnaziju (1915–1919) i Državnu glumačku školu (1920–1923) također u Zagrebu. Od 1923. do 1926. bio je član Drame HNK u Zagrebu, od 1926. do 1928. nastupao je u Narodnom pozorištu u Beogradu, a od 1928. do 1942. djelovao kao glumac u HNK u Osijeku. Između 1942. i 1945. angažiran je ponovno u HNK u Zagrebu, zatim je glumio do 1951. u Osijeku, da bi do umirovljenja 1964. bio ponovno član HNK u Zagrebu. Poslije 1964. ostvario je niz karakternih epizoda u Teatru & td. u Zagrebu. — U mladenačkom razdoblju zapažen je kao Sebastijan (W. Shakespeare, Na tri kralja) i Moritz (F. Wedekind, Proljeće se budi). Punu scensku afirmaciju stekao je u osječkom kazalištu s kojim je gostovao na našim najpoznatijim pozornicama (Novi Sad, Subotica, Sombor, Split, Varaždin i Mostar). U više do 40 godina rada na pozornici ostvario je niz uloga, među kojima se ističu Hamlet (W. Shakespeare, Hamlet), Faust (J. W. Goethe, Faust), Karlo Moor (F. Schiller, Razbojnici), Tartuffe i Orgon (Molière, Tartuffe), Ruy Blas (V. Hugo, Ruy Blas), Leone i Lenbach (M. Krleža, Gospoda Glembajevi i U agoniji), Biskup (R. Marinković, Glorija) te niz ostvarenja u djelima H. Lucića, M. Držića, J. Kosora, M. Begovića, B. Shawa i dr. God. 1950. dobio je nagradu Savjeta za kulturu NRH za ulogu Pravdara (B. Kreft, Celjski grofovi). Sudjelovao je na Dubrovačkim ljetnim igrama (od 1956). Do II svjetskog rata nastupao je i kao pjevač; bio je Vašek (B. Smetana, Prodana nevjesta), Spoletta (G. Puccini, Tosca), Yamadori (Puccini, Madame Butterfly), a pjevao je i u operetama (Poljačka krv, Mala Floramye, Splitski akvarel i dr.). U osječkom je kazalištu neko vrijeme bio redatelj i scenograf te instruktor amaterskih kazališnih družina. Igrao je u filmu Opsada (1954) i u više radijskih i televizijskih drama. Bavio se i ilustriranjem knjiga: izdanja Seljačke sloge (1954–1956), zatim knjigu Lj. Galica Amatersko kazalište (1956) i dr. U književnosti se javio prijevodom slovenskog djela F. Milčinskog Gdje je ljubav, tu je i bog (1922). Prvu dramu Mučenik svoje ideje objavio je u Hrvatskoj prosvjeti (1924, 6). Povremeno se javljao pripovjetkama, dramama, kazališnim osvrtima i to u publikacijama: Vijenac (1926), Varaždinske novosti (1938, 1939), Hrvatski list (1939–1941), Mi i vi (1939), Osječka pozornica (1941/1942), Narodni kalendar čiče Grge Grgina iz Grginca (1942), Kazališne novine (Osijek 1946/1947). U pionirskim kazalištima Zagreba, Karlovca, Vukovara, Osijeka, Tuzle izvedeno mu je tijekom 50-ih god. više igrokaza za djecu. Za kazališne potrebe prevodio je sa slovenskog, češkog i slovačkog. Posebno je tiskao prijevod sa slovenskog šaljive igre Utvare (bez autora, 1922).
LIT.: Ljubomir Maraković (Lj. M.): Rad. A. Alligera. Hrvatska prosvjeta, 11(1924) 6, str. 287–288. — V. R.: Iz umjetničkog svijeta. Svijet, 11(1936) XXII/11, str. 215–219. — Vladimir Kovačić: Gostovanje Osiječkog kazališta u Zagrebu. Hrvatski dnevnik, 3(1938) 918, str. 4. — Hinko Wolf (H. W.): Uspjeh Amanda Alligera u »Faustu«. Hrvatski narod, 4(1942) 464, str. 2. — Vlado Mađarević: Premijera Roksandićeve drame Nad ponorom. Hrvatsko kolo, 5(1952) 5, str. 284. — Ljerka Krelius: Hamlet na Lovrijencu. Vjesnik, 21(1961) 5177, str. 5. — Virgil Kurbel: Proslava 35-godišnjice umjetničkog rada Amanda Alligera. Ibid., 5329, str. 5. — Vilko Ivanuša: Svestrani kazališni umjetnik – Amand Alliger. Kazalište, 12(1976) 94/97, str. 18–19. — Potpuniju lit. vidi u Leksikonu pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972.
Nikola Batušić i Miroslav Vaupotić (1983)
