ALPRUNO, Ivan Krstitelj (Alprunus, Joannes Baptista), liječnik (Borgo di Valsugana, Južni Tirol, XVII st. — ?). God. 1675. i 1676. radi kao hrvatski državni liječnik u Zagrebu. Odatle odlazi u Gradišku, a zatim u Beč, gdje 1679. postaje član Medicinskog fakulteta i kužni liječnik. Te je godine sudjelovao u suzbijanju epidemije kuge u Beču i izvršio eksperiment što ga je iste godine opisao u raspravi De contagione Viennensi experimentum medicum. Kemijski je pretražio gnoj kužnog bubona i našavši neki fini plin, zaključio da je on nosilac zaraze. Plin kroz kožu ili disanjem ulazi u krv, a odatle u žlijezde, gdje se razvijaju kužni buboni. Drugo izdanje njegove rasprave tiskano je 1680. u Pragu kao dodatak djelu J. W. Dobrzenskog Praeservativum universale naturale bono publico inserviens. Istaknuvši se ne samo zalaganjem u suzbijanju te epidemije (i sâm je navodno dvaput obolio) nego i znanjem, A. postaje liječnik carice Marije Eleonore. Njegov pokus kemijske analize kužnog gnoja jedinstven je primjer znanstvena istraživanja u to doba.
DJELA: De contagione Viennensi experimentum medicum. Viennae 1679.
LIT.: Rudolf Horvat: Hrvatski državni liječnici u XVII. vijeku. Liječnički vjesnik, 53(1931) str. 352–370. — Lavoslav Gleisinger: Nekadašnji zagrebački liječnik – carski tjelesni liječnik u Beču. Ibid., 61(1939) str. 458–459. — Isti: Nekoliko novih podataka o dru. Ivanu Krstitelju Alprunu. Ibid., 79(1957) str. 772–773.
Vladimir Dugački (1983)
