ALTESTI, Andro

ALTESTI, Andro, diplomat (? — San Giorgio kod Palmanove, Italija, 1850). Sin je Ivana Ksavera, dubrovačkog činovnika. Nakon završena školovanja u Italiji otisnuo se u svijet. Za boravka u Carigradu sprijateljio se s ruskim poslanikom te s njime nakon izbijanja rusko-turskog rata (1762–1796) otišao u Petrograd, gdje je službovao u Ministarstvu vanjskih poslova. Kad je 1795. posjetio zavičajni Dubrovnik, poklonio mu je prijatelj Marko Bruerović (u to vrijeme francuski konzularni agent u Travniku) pjesmu na talijanskom jeziku. Objavljena je i jedna pjesma na hrvatskom, koju mu je također uputio Marko Bruerović. U Rusiji je za cara Pavla (1796–1801) dospio u nemilost te bio zatočen najprije u Kijevu u pečerskoj tvrđavi, a potom 3 godine u Sibiru, ali ga je pomilovao car Aleksandar I. Prodavši imanja, napustio je Rusiju te se nastanio najprije u Trstu, a potom u San Giorgiju u Furlaniji. Putovao je u Veneciju, Beč i Pariz. Za boravka u Trstu posjetio ga je 1811. Antun Sorkočević, posljednji poslanik Dubrovačke Republike u Parizu. — Prema Vikentiju Makuševu, u Rusiji je podastro predstavku u kojoj govori kako je toj državi nužno potrebna luka na Sredozemnom moru te je pri tom istakao prednost Dubrovnika; Makušev spominje da je ostavio i Zapamćenja o vremenu Katarine II. Oba ta spisa nisu zasad poznata. Govoreći o Altestiju, Medo Pucić ističe da je dosta pisao »francuski i naški«. Sačuvana su neka pisma koja je 1811. pisao prijatelju Niku Pozzi Puciću u Parizu. O Altestiju govori i Antun Sorkočević u svojim pismima.