ALTHANN

ALTHANN, plemićka obitelj češkog podrijetla; vlasnici Međimurja u XVIII st. Ispravom od 25. V 1719. kralj Karlo VI darovao je Međimurje grofu Michaelu Johannu Althannu (1679–1722), c. k. komorniku, pravomu tajnom savjetniku, vrhovnom konjušniku i velikom županu Zaladske županije, za njegove zasluge u ratu za španjolsku baštinu (1701–1714). Kaptol u Szombathelyu (Subotištu) uveo ga je u posjed 12. II 1720. Poslije Althannove smrti (1. III 1722) zakonita nasljednica Međimurja postala je njegova udovica Marija Anna Josepha, rođ. markiza Pignatelly (1689–1755). Bila je mecena umjetnikâ i znanstvenikâ, a u Međimurju je pomagala gradnju i uređenje sakralnih objekata, npr. gradnju crkve franjevačkog samostana u Čakovcu (1742. podignut je krov poslije požara 1741. te zvonik 1753). Crkvi je darovala i glavni oltar Sv. Nikole s grbovima obitelji Althann i Pignatelly na kojemu je kipove izradio mariborski kipar Jožef Straub (1712–1756). Sa sinom Michaelom Johannom dala je 1752. sagraditi crkvu Sv. Ivana Nepomuka u Raskrižju (danas Slovenija). God. 1728. podigla je spomen-stup u Kuršanečkom lugu na mjestu pogibije bana Nikole Zrinskog (1664) što se danas čuva u gradskom muzeju u Čakovcu. Prema B. A. Krčeliću iskoristila je svoj utjecaj na dvoru Karla VI i pomogla 1733. zagrebačkom Kaptolu sačuvati Bekšinski (Bekcsényiski) arhiđakonat. Njezin sin Michael Johann bio je potpredsjednik Vrhovnog suda u Beču, potpredsjednik češke kancelarije i vitez Zlatnog runa. God. 1755. imenovan je predsjednikom c. k. komisije (koja je djelovala u Zagrebu) za ispitivanje uzrokâ seljačkih buna, koje su te godine izbile u Hrvatskoj. Pod njegovim nadzorom obnovljena je i dograđena utvrda Čakovec poslije potresa u Međimurju (30. IV 1738) te je središnja zgrada Zrinskih izgubila obilježje burga i bila pretvorena u baroknu palaču na kojoj je nadograđen drugi kat. Dao je sagraditi i crkvu Sv. Roka u Draškovcu kod Preloga (donacija iz 1760; crkva je dovršena 1779). Njegov brat Michael Anton Ignaz bio je konjički general, a spominje ga i Krčelić. Potomci obitelji prodali su Međimurje 1791. grofu Đuri Festetiću de Tolna; jedan od njih, grof Michael Maximilian (1769–1834), osnovao je lozu koja se poslije nastanila u Hrvatskoj. Supruge njegovih sinova, Michaela Gustava Adolfa (1807–1864) i Michaela Leopolda Ferdinanda (1808–1890), bile su podrijetlom iz grofovske obitelji Pejačević iz Retfale kod Osijeka. Sin Michaela Leopolda Ferdinanda, c. k. komornik Michael Alexander (1842–1916), živio je potkraj XIX i početkom XX st. u Zagrebu, gdje je i umro bez potomaka, a kćerka Marija Ottilija (1847–1916) živjela je do smrti u Osijeku.