ANDRAŠEVIĆ, Stjepan, operni pjevač (Zagreb, 28. XI 1912). Solo-pjevanje učio je u Rimu (R. Stracciari, Ch. Solari). Karijeru je započeo 1933. kao član opernog zbora u Zagrebu, nastavio kao solist do 1938. i ponovno 1941–1946. Od 1947. do 1950. član je kazališta u Osijeku, a tijekom posljednje godine i profesor na Muzičkoj školi. Nastupao je u operi i opereti. Kao solist Beogradske opere (1951–1969) gostovao je u Italiji, Švicarskoj, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Austriji i SR Njemačkoj. Bavio se i koncertnim pjevanjem. Snimao je za inozemne gramofonske tvrtke. Ostvario je niz lirskih i dramskih karaktera među kojima su vrlo uspješni likovi: Belmonte (W. A. Mozart, Otmica iz Seraja), Ernesto (G. Donizetti, Don Pasquale), Edgard (G. Donizetti, Lucia di Lammermoor), Werther (J. Massenet, Werther), Des Grieux (J. Massenet, Manon), Vojvoda (G. Verdi, Rigoletto), Alfredo (G. Verdi, Traviata), Rodolpho (G. Puccini, La Bohème), Pinkerton (G. Puccini, Madame Butterfly), Faust (Ch. F. Gounoud, Faust), Janko (B. Smetana, Prodana nevjesta), Turiddu (P. Mascagni, Cavaleria rusticana), Princ (S. S. Prokofjev, Zaljubljen u tri narandže), Car (N. A. Rimski-Korsakov, Snjeguročka).
LIT.: Đ.: Pred premijeru »Werthera« u osječkoj operi. Glas Slavonije 9(1951) 27. IV, str. 2. — Stana Đurić-Klajn: Ofenbahove »Hofmanove priče«. Politika, 50(1953) 25. I, str. 6.
Jagoda Martinčević-Lipovčan (1983)
