ANDRIĆ, Jerolim, teološki pisac i pedagog (Vukovar, 21. IX 1807 — Đakovo, 20. X 1879). Teološki studij započeo je u Đakovu 1824. i završio u Pešti postigavši doktorat iz filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 1831. i do 1834. bio je kapelan u Osijeku. Zatim je predavao u đakovačkom sjemeništu filozofiju (1834–1841), mađarski jezik s književnošću (1841–1844), pastoralnu teologiju i pedagogiju (1844–1848). God. 1848 postao je župnik u Otoku, a 1860. kanonik i rektor đakovačkog sjemeništa. Bio je prodirektor biskupskog liceja, dijecezanski školski nadzornik te profesor pastoralne teologije (1862–1865). — A. je bio bliski suradnik biskupa J. J. Strossmayera, a kao saborski zastupnik 1861. bio je član pripremnog odbora za otvaranje Sveučilišta u Zagrebu. Bio je prvi profesor koji je na đakovačkoj bogosloviji predavao na hrvatskom jeziku. Napisao je sustavni priručnik Bogoslovje pastirsko.
DJELA: Bogoslovje pastirsko. Zagreb 1862.
LIT.: Dr. Jerolim Andrić. Glasnik Biskupija bosanske i sriemske, 7(1879) 21, 176. — Antun Cuvaj: Građa za povijest školstva, 4. Zagreb 1910, 28–29. — Fran Plevnjak: Prilozi za kulturnu povijest hrvatskog svećenstva. Zagreb 1910, 265–266. — Matija Pavić: Biskupijsko sjemenište u Đakovu 1806–1906. Đakovo 1911, 176–177, 185–186, 220, 237.
Andrija Šuljak (1983)
