ANDRIJA

ANDRIJA (Andrea), hrvatski ban (XII st.). Šurjak kralja Bele III i tetak hercega Andrije. Banovao je za upravljanja hercega, poslije kralja Andrije, brata kralja Emerika. Spominje se među svjedocima u ispravi od 31. III 1198. kojom je herceg Andrija potvrdio benediktinskom samostanu Sv. Kuzme i Damjana u Tkonu na Pašmanu posjede što su mu ih nekoć darovali kraljevi Krešimir IV i Zvonimir. Kad je herceg Andrija 1198. upao u Hum i sjevernu Rašku, uza nj je bio i ban A. Spominje se i u ispravi od 11. V 1198. kojom herceg Andrija daje pravo zagrebačkom biskupu Dominiku da sudi svojim podanicima, kao i u ispravi kojom je herceg Andrija podredio Hvarsku biskupiju Splitskoj nadbiskupiji (1198). Iste godine (1198) održao je herceg Andrija s banom Andrijom i drugim hrvatskim velikašima vijeće u Krupi i udovoljio zahtjevima opata tamošnjeg samostana. U ispravi iz 1200. spominje se da je darovao splitskoj crkvi Sv. Benedikta zemlju u Salinama.