ANDRIJA (Andreas), varaždinski župan (XIII st.). Prvi se put spominje 1256. kao svjedok u razdiobi roda bana Buzada, a te je godine bio i posrednik kralja Bele IV pri zamjeni zemlje između Mihajla i Lankreda iz Buzadova roda. God. 1258. ban Stjepan je na njegovu molbu te na molbu građana Varaždina i Zagorja odredio međe između ovih gradova i posjedâ sinova župana Selka. A. se ponovno spominje 1258. kada su podložnici zagorskoga grada Svetog Đurda (Belec) vratili Vratislavu i Noreti zemlju, koju su im oteli nakon provale Tatara. Iste godine bio je svjedok kraljevske darovnice kojom je kralj Bela IV Omišanima podijelio sloboštine koje su uživali i drugi plemići u njegovu kraljevstvu.
LIT.: Tadija Smičiklas: Diplomatički zbornik, 5. Zagreb 1907. — Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata, 1. Zagreb 1972, 269.
Anđelka Stipčević-Despotović (1983)