ANDRIJIĆ, Blaž (Vlahuša), klesar (XV–XVI st.). Sin Andrije Markovića, utemeljitelja loze. Prvi se put spominje 1468. među očevim pomoćnicima pri obradi kamene građe za Knežev dvor u Dubrovniku. Doskora se osamostalio te radio u Korčuli i Dubrovniku, kako su mu nalagale narudžbe. Neko je vrijeme surađivao sa svojom braćom Markom i Jerkom, a poslije s drugim suradnicima. Za javne i privatne zgrade izrađivao je dijelove arkada s rebrima za svodove, ukrašene klupe, stupove s bazama i kapitelima te, najviše, okvire portala, prozora, ograde balkona – s ornamentalnim i figuralnim prikazima u reljefu i punoj plastici. Prema podatku iz 1492, ugovorio je s Mlečaninom G. Paulijem izradbu velikoga zidnog ormara s policama. Sklapao je ugovore s naručiocima iz redova domaćih plemića i pučana, a radio je i za dubrovačku vladu. S majstorom Nikolom Radovanovim (zvanim Maranić) i nećakom Petrom Markovim ukrašavao je i prepravljao 1501. u Dubrovniku palaču koju je Republika poklonila vojvodi Stjepanu Vukčiću Kosači. S Franjom i Nikolom Španićem, također Korčulanima, podigao je 1507. u Hvaru završni dio zvonika franjevačke crkve. Potkraj života, nakon zahvata u Hvaru, bila mu je, vjerojatno, povjerena izradba arkada i prizemnog trijema te vijenca drugog kata u dvorištu palače Divone, što su po svoj prilici poslije njegove smrti dovršili rođaci Nikola Franin i Josip Markov. B. je bio ugledan klesar koji je u tri južnoprimorska grada sa znatnim umijećem obogatio inventare arhitektonske plastike gotičko-renesansnog stila upustivši se uspješno i u izradbu figuralnih prikaza.
LIT.: Vladislav Brusić: Zvonik franjevačke crkve sv. Marije od Milosti u Hvaru. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50(1932) str. 391. — Cvito Fisković: Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku. Zagreb 1947, 45, 96, 145–151, 153. — Ljubo Karaman i Cvito Fisković: Pri završetku razgovora o dubrovačkoj Divoni. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1960, 12, str. 190.
Igor Fisković (1983)
