ANDROIĆ, Mirko

ANDROIĆ, Mirko, povjesničar i arhivist (Varaždin, 8. VII 1922 — Varaždin, 8. VI 1982). U Zagrebu je pohađao klasičnu gimnaziju od 1933 do 1941 i diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu (1948). Od 1950. bio je upravitelj Historijskog arhiva u Varaždinu, od 1955. predsjednik Povijesnog društva Varaždina, a od 1968. do 1975. predsjednik Društva arhivskih radnika Hrvatske. Bio je član te predsjednik i nekih drugih stručnih i znanstvenih organizacija. Svojim referatima sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima i savjetovanjima u zemlji: na kongresima historičara SFRJ (FNRJ) u Beogradu (1954), Ljubljani (1961), Sarajevu (1965), Ohridu (1969) i Budvi (1973); na savjetovanjima arhivskih radnika Jugoslavije i Hrvatske (od 1950. do 1973) i dr. te u inozemstvu: na međunarodnim kongresima arhivâ u Firenzi (1956), u Beču (1965), Moskvi (1972), na kongresima povjesničara Mađarske (Zalaegerszeg 1968) i Austrije (Graz 1969) i na Međunarodnom kulturno-povijesnom simpoziju »Mogersdorf« u Mogersdorfu (1971), Kisegu (1972) i Mariboru (1973). U svojim radovima A. obrađuje političku i gospodarsku povijest, posebno povijest radničkog pokreta, povijest uprave, sudstva, urbanizma, zbivanja iz svakodnevnog života i običaja te pitanja arhivistike. Zapaženi su i zanimljivi njegovi prilozi o prošlosti Varaždina i zagorsko-međimursko-podravske regije, koje je dugo vrijeme objavljivao u listu Varaždinske vijesti (s prekidima od 1952–1970). Svoje znanstvene i stručne radove objavljivao je u periodici i zbornicima: Arhivist (1955, 1956, 1960), Arhivski pregled (1957), Međimurje (1957, 1971), Arhivski vjesnik (1958–1962, 1967–1969), Kaj (1968–1970), Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu (1969), Zbornik sjeverozapadne Hrvatske u NOB-u i socijalističkoj revoluciji (Zagreb—Varaždin 1976), Podravski zbornik (1977, 1978). — Važniji su mu radovi: Opći inventar Arhiva grada Varaždina (Arhivist, 1955), Monumenta historica civitatis Varasdini – diplomata inedita (Arhivski vjesnik, 1958), Pitanje autentičnosti takozvanog Andrijinog varaždinskog privilegija iz 1209. godine (Arhivski vjesnik, 1958), Prilozi poznavanju društvenih i gospodarskih prilika grada Varaždina u 18. stoljeću (u djelu: Varaždin u XVIII stoljeću i Političko-kameralni studij, Zagreb—Varaždin 1972), te rad o povijesti Varaždina od 13–18. st. u knjizi A pannon térség városainak és mezövárosainak fejlödese és jelentösége a 16–19. században (Internationales Kulturhistorisches Symposion Mogersdorf, Band 4, Szombathely 1974). Surađivao je u izradbi priručnika Rječnik arhivske stručne terminologije (Zagreb 1972) i u prikupljanju građe za djelo Kotorski spomenici (Prva knjiga kotorskih notara od 1326–1335, Zagreb 1951. i Druga knjiga kotorskih notara god. 1329, 1332–1337, Zagreb 1981). Surađivao u skupljanju građe za djelo J. Cazija: Počeci modernog radničkog pokreta u Hrvatskoj (Zagreb 1958).