ANDROVIĆ, Edvin

ANDROVIĆ, Edvin, kemičar, ljekarnik i političar (Zadar, 23. IX 1896 — Trst, 30. I 1973). Sin Petra; polazio je škole u Zadru i Trstu, potom studirao u Baltimoreu (SAD, 1914–1919), gdje je postao inženjer kemije i asistent profesora R. H. Wooda. God. 1921. vraća se u Evropu i zadržava se u Rimu gdje je 1923. postigao doktorat kemije. Ujedno završava studij ljekarništva i 1924. postaje magistar farmacije. Iduće dvije godine polazi tečaj kemije u Beču, 1927. vraća se u Zadar i od tada s ocem vodi ljekarnu i kemijsko-industrijski laboratorij koji je modernizirao i proširio. God. 1936. dao je inicijativu za osnivanje društva »Olea« u Omišu za rafiniranje maslinova ulja, a 1938. osniva u Zadru poduzeće »Farmokemija« (La Farmochimica Dalmata). Od 1941. je bio progonjen i hapšen kao antifašist, a 1943. prelazi na oslobođeni teritorij. U kolovozu 1944. izabran je u Ravi za prvog predsjednika JNOF Zadar i za tajnika NO, a u studenom u Polači za predsjednika NO Zadar. U oslobođenom Zadru obavljao je razne političke funkcije. Bio je zastupnik u dva prva saziva u Saboru. Poslije rata obnavlja »Farmokemiju«, sudjeluje u osnivanju Tvornice ribljih i biljnih ulja te u osnivanju i radu više sličnih poduzeća (tvornice sardina, ribarskih mreža i konopa i dr.). Kao kemičar rezultate svojih istraživanja uspješno je primjenjivao u industrijskoj praksi Hrvatske i djelomice u Italiji. Objavio je tri knjige i više rasprava u listovima i stručnim časopisima, npr. u Zadarskom narodnom listu (1946, br. 1), a napose u Informativnom biltenu Biroa za unapređenje industrije za preradu ribe u Zadru (10 rasprava, 1959–1961). U mirovinu je otišao s položaja direktora Instituta za tehnologiju ribe, odnosno Centra za ribu i privredu Mediterana.