ANGJELINOVIĆ, Danko

ANGJELINOVIĆ, Danko (Anđelinović), pjesnik, novelist, romanopisac, putopisac i prevodilac (Makarska, 13. IV 1891 — Split, 23. IX 1963). Brat je pjesnika Berislava i publiciste Budislava. Osnovnu školu polazio je u Makarskoj (1896–1898) i u Sinju (1898–1900), gimnaziju i realku u Splitu (1901–1908), a maturirao je 1910. Na Sveučilištu u Zagrebu studirao je pravo (1910–1914) i doktorirao (bez disertacije) 1918. Bio je općinski činovnik u Splitu (1908–1910), advokatski i sudski pripravnik u Splitu i Zagrebu (1914–1919), činovnik Ministarstva ishrane u Skoplju (1919–1920) i advokat u Zagrebu do II svjetskog rata. Uoči rata 1941. mobiliziran je u Jugoslavensku vojsku, a poslije sloma predratne Jugoslavije otišao je u Split; početkom 1942. interniran je u Italiji, nakon pada fašizma prešao je na Siciliju i u Egipat, a krajem 1944. na oslobođeni teritorij u domovini i 1945. u Zagreb, gdje je živio kao profesionalni književnik do mirovine 1952. Posljednjih se godina preselio u Split gdje je i umro. A. je od mladosti prijateljevao sa skladateljem J. Gotovcem, književnicima M. Begovićem, M. Marjanovićem, N. Bartulovićem, K. Kovačićem, S. Miličićem, Đ. Vilovićem i dr. Putovao je gotovo po cijeloj Evropi (između dva rata) i u SAD (1932), za vrijeme rata u Italiju, Egipat i Palestinu, a 1958/1959. brodom do Hong Konga. Bio je član Društva književnika Hrvatske i Društva prevodilaca Hrvatske. Njegov umjetnički portret izradio je M. Tartalja. — U književnosti se javio pjesmom Nekad i sada (Mlada Hrvatska, 1907–08, 3/4). Pjesme, pripovijetke iz prigorskog i zagorskog kraja, odlomke romanâ, lovačke crtice, humorističke priče te nekoliko stručnih članaka o lovu (o divljači, sokolarstvu) objavio je u publikacijama: Pravaš (1914), Vihor (1914), Savremenik (1916, 1917, 1920, 1921, 1928, 1931), Hrvatska država (1917, 1931), Epoha (1918), Ilustrovane novosti (1918), Jutarnji list (1918), Književni jug (1918, 1919), Novosti (Zagreb 1918, 1921, 1922, 1924–1928, 1931–1940), Omladina (1918, 1919), Ženski svijet (1918), Dan (1919, 1920), Jugoslavenska njiva (1919, 1922–1926), Zastava (1919), Almanah Književnog juga (1920), Dom i svijet (1920), Javor (1920), Misao (1,920, 1925, 1927–1931), Veliki kalendar Književnog juga (1920), Kritika (1921, 1922), Slavenski jug (1921), Jugoslavija (1922), Nova svetlost (1922), Mladost (1923, 1924), Orjuna (1923), Riječ (1923), Novo doba (1924, 1934), Srpski književni glasnik (1924–1927), Zagreber Tagblatt (1924), Hrvatska metropola (1925), Jadranska straža (1925, 1932), Obzor (1925), Književni sever (1926–1929), Lovačko-ribarski vjesnik (1926–1929, 1931–1939, 1938–1940), Morgenblatt (1927, 1934, 1937), Novi vidici (1928), Politika (1928), Volja (1928), Korablja (1929), Naš narod (1929), Pravda (1929, 1931–1933, 1938, 1940), Raška (1929), 15 dana (1933), Jugoslovenska sloga (1934), Branik (1935), Legionar Jugoslavije (1935, 1937, 1939), Vreme (1935), Narodni list (Split 1939, 1940), Glas Boke (1940), Bazovica (1944), Republika (1949–1950), Mogućnosti (1954–1956). Pseudonimi su mu bili Oknad, Angjelo, Danko, Danko Angjel. Autor je više knjiga pjesama, pripovijedaka i romana te putopisa. Politička aktovka Slijepci prikazana je u zagrebačkom kazalištu 1920 (tiskana u češkom prijevodu, Nitra 1936). Poema Mila Gojsalića (Kazališne vijesti, 1952, 9 i Poljički zbornik 1968) poslužila je za libreto istoimene opere J. Gotovca (izvedena u Splitu 1952). A. je prevodio s engleskog (W. Shakespeare, J. Keats, G. Byron) i talijanskog (L. Ariosto, O. Ramous). Djela su mu prevedena na češki, francuski, njemački, slovački, talijanski i esperanto. Pripovijest Ciganka Dana tiskana je u ediciji 1000 najljepših novela (Zagreb s. a.), a s četiri priloga zastupljen je u zbirci lovačkih pripovijedaka Na lovačkim stazama (Zagreb 1960). Uvršten je u zbirku 100 najvećih djela svjetske književnosti (1962, 1964), i u zbornike: Nasmijani udesi (Zagreb 1975), Od doseljenja Hrvata do najnovijih debata (Zagreb 1975) i Krilata riječ (Zagreb 1978). — Poezija Angjelinovića je mediteranski intonirana s tradicionalnom versifikacijom (I. Lalić); proza je sugestivan spoj doživljaja i izraza pri opisima svijeta prirode (Ž. Jeličić), a melodramska ili deskriptivna kada ima sociološke pretenzije (M. Selaković).