ANIĆ, Ante (Antun), pisac i političar (Blato na Korčuli, 28. I 1876 — Dubrovnik, 10. I 1953). Sin je Kuzme zidara, i Žuve, rođ. Petković Šantre. Osnovnu školu završio je u Blatu (1887), gimnaziju u Dubrovniku (1895), bogosloviju u Zadru (1897) te slavistiku u Grazu. Za svećenika je zaređen u Dubrovniku 1899, te je službovao u Konavlima (Vitaljina, Pločice), na otoku Šipanu (Luka) i na Korčuli (Žrnovo). God. 1914. napušta svećenički poziv. Na početku I svjetskog rata deportiran je kao talac u Šibenik, zatim u Rijeku te u Graz, gdje mu je suđeno zbog veleizdaje, pa je konfiniran do kraja 1917. Od 1918. do 1920. u službi je Narodnog vijeća, zatim je do 1923. gimnazijski profesor u Dubrovniku. Razdoblje od 1923. do 1935, kada je umirovljen, provodi u diplomatskoj službi; bio je tajnik ministarstva vanjskih poslova u Beogradu, tajnik poslanstva u Vatikanu i Rimu, konzul u Krfu, Ateni, Valoni i Korçi. Za II svj. rata bio je proganjan te je kraj rata dočekao u dubrovačkom zatvoru. — Prva mu je pjesma Sjećanje (Narodni list 1900, 42). Pjesme, crtice, članke iz književnosti (A. Tresić Pavičić, odjeci naše književnosti u Italiji), iz dubrovačke povijesti i kulture, putopise i igrokaze objavio je u listovima i časopisima: Croatia (1900, 1901), Narodni list (Zadar 1900, 1902–1905, 1906), Crvena Hrvatska (1901, 1904, 1911), Prosvjeta (Zagreb 1904, 1908), Sijelo (1904–1906), Dubrovnik (1905, 1907), Prava Crvena Hrvatska (1905, 1906, 1910–1912), Srđ (1906 do 1908), Carigradski glasnik (1908), List Dubrovačke biskupije (1908), Hrvatska kruna (1910), Književni prilog Kluba hrvatskih književnika u Osijeku (1910–1911), Ilustrovane novosti (1918), Narod (Dubrovnik 1919), Naše more (1919), Nova Evropa (1921). Javljao se i pod pseudonimima A. A… ć i M. de Valois. Pisao je o životu i radu R. Boškovića (Spomenica Rugjera Josipa Boškovića 1911). U razdoblju od 1904. do 1919. tiskao je osam prigodnih pjesama u obliku letaka. Priredio je za tisak knjigu Govori dra Ante Tresić-Pavičića izrečeni u austrijskom parlamentu za vreme rata (Dubrovnik 1919). Memoarsku prozu Moja stradanja kroz tri rata (1946), koja je ostala u rukopisu, čuva piščeva obitelj.
DJELA: Pogledi. Putne bilješke. Dubrovnik 1907. — Pjesme. Dubrovnik 1908. — Život svetog Ilara opata, opjevan pučkim stihom uz nekoje povjesne crtice o Župi dubrovačkoj. Dubrovnik 1908. — Na Orjen! Utisci s puta. Dubrovnik 1911.
LIT.: Niko Andrijašević (N. A.): Ante Anić, Pogledi. Savremenik, 2(1907) 9, str. 567–568. — T.: Pogledi. Srđ, 6(1907) 16, str. 758–759. — Jovan Dučić (J. D.): Ante Anić, Pjesme. Politika, 1908, 1575, str. 2–3. — Stjepan Parmačević: Među knjigama. Zvono, 2(1908) 50/51, str. 788. — Ante Anić, Na Orjen! Dubrovnik, 20(1911) 51, str. 6. — Potpuniju lit. vidi u Leksikonu pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972, 80–81.
Dubravko Horvatić (1983)
