ANTICA LASTOVAC, Frano

traži dalje ...

ANTICA LASTOVAC, Frano (Franciscus Lagustinus), ljevač (XVI st.). Sin Antice Krankovića, vjerojatno rođen prije 1555. na Lastovu. Spominje se od osmog desetljeća do kraja XVI st. Samostalni majstor-zvonar u službi je Dubrovačke Republike 1578–1585. kao ljevač topova. Iz tog razdoblja ostala su i tri zvona sa skromnim stilskim ukrasom u Lopudu (1579), Slanome (1580) i u Dubrovniku (1581) koja je on izradio i potpisao. Napustivši Dubrovnik u Veneciji se 1589. priključio radionici braće de Tonis, iz koje je poteklo više kasnorenesansnih zvona na našoj obali. Potvrđena je Franina suradnja pri izradi golemog zvona za katedralu u Gandinu kraj Bergama. Tamo je majstor odselio radi daljnjih narudžbi te se osamostalio, a i trajno nastanio osnovavši obitelj. Imao je tri sina: Franu, Antuna i Gaudencija; sva trojica nastavila su očev zanat. Često su ga u literaturi poistovjećivali sa sinom Franom. U Gandinu je završio svoje remek djelo – raskošnu brončanu ogradu pred spomenutom crkvom, pa je 1590. s ponosom urezao i svoj potpis: FRANCISCVS LAGVSTINVS EPIDAVRIVS ne odričući se zavičaja a ističući vezu s Dubrovnikom. Taj najmonumentalniji rad umjetnog obrta starih majstora iz Hrvatske u stranoj zemlji predstavlja Franu umjetnikom koji je ovladao suvremenim likovnim jezikom na razini visokog stila.

LIT.: Lukša Beritić: Frano Antica Lastovac. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1954, 8, str. 87–90. — Cvito Fisković: Lastovski spomenici. Split 1966, 137. — Stanislaw Szymański: O Lastovcima ljevačima topova i zvona u Poljskoj. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1975, 20, str. 119–133.
 
Igor Fisković (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ANTICA LASTOVAC, Frano. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 27.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/antica-lastovac-frano>.