ANTONČIĆ, Antun, političar i pjesnik (Omišalj, 9. XI 1864 — Zagreb, 18. VI 1924). Osnovnu školu završio je u Omišlju (1871–1876). Gimnaziju je s prekidima polazio u Rijeci (1876–1885), a pravne nauke u Zagrebu i u Grazu, gdje je bio promoviran za doktora prava (1896). Na praksi je bio u Zemaljskom sudu u Trstu (1892–1894) i kod odvjetnika Dinka Vitezića u Krku. Odvjetnički ispit je položio 1899. u Trstu. God. 1900. otvorio je vlastitu kancelariju u Krku i uključio se u politički pokret Istre. Uoči rata otvorio je u Krku pučku školu na materinskom jeziku. Bio je jedan od vođa Hrvatsko-slovenske stranke, pa su ga austrijske vlasti 1917. konfinirale na osam mjeseci u Beč zbog propagande jugoslavenske nacionalne misli. Povratkom u Krk 1918, postaje najprije član Privremenog kotarskog odbora Narodnog vijeća SHS, a zatim i potpredsjednik Kotarskog odbora Narodnog vijeća SHS za otok Krk. Neko vrijeme bio je na čelu Narodnog vijeća. Radio je i na ekonomskom unapređenju otoka, bio predsjednik krčke Kotarske gospodarske zadruge. Kako mu je prijetila opasnost internacije u Italiju, u siječnju 1919. ostavlja otok Krk te djeluje u Narodnom vijeću SHS u Sušaku. Sudjelovao je u raznim akcijama oko oslobođenja otoka Krka od talijanskih regularnih i D’Annunzijevih jedinica. Zatim prelazi u Zagreb gdje je do smrti tajnik u Odsjeku za Istru kod banske vlasti. Bio je član Staroslavenske akademije u Krku od njezina osnutka 1902. — Uz odvjetnički i politički rad A. se bavio i književnošću. Prvu pjesmu Nekoć i sad objavio je u Balkanu (1886, 10). Rodoljubnim pjesmama i političkim člancima javljao se u publikacijama: Naša sloga (1886–1888, 1893–1896, 1905), Katolička Dalmacija (1887), Prosvjeta (Zagreb 1895–1898, 1901, 1904, 1907), Novi viek (1897, 1898), Hrvatska (Sušak, Zagreb 1901), Hrvatsko pravo (1903), Novi list (1903, 1904), Naša škola (1905). Služio se pseudonimima i šiframa: Anton Terezin, Antonij Antonin, A. A. Omišljanin, A. A. i A. A. A. S A. Tresićem Pavičićem, V. Carom Eminom i R. Katalinićem Jeretovim osnovao je književno-politički list Jadran (1903). Jedinu zbirku pjesama Obiteljski zvuci tiskao je u krčkoj tiskari »Kurykta« 1907. Dosad neobjavljenu pjesmu Talijansko zaposjednuće (1918), političku satiru na talijansku okupaciju Krka, poslao je kralju Petru I (prema V. Spinčiću). Bavio se prevođenjem; u rukopisnoj ostavštini (kod porodice u Rijeci) nalaze se prijevodi G. Leopardija. — A. je bio odlučan narodni borac koji je i svoje pjesništvo podredio potrebama političkog rada (P. Strčić).
DJELA: Obiteljski zvuci. Krk 1907.
LIT.: Ivan Milčetić (I. M.): Obiteljski zvuci. Savremenik, 3(1908) 3, str. 182. — In memoriam. Riječ, 5(1924) 143 str. 4. — Vjekoslav Spinčić: Crtice iz hrvatske književne kulture Istre. Zagreb 1926, 126–127. — Vinko Antić: Omišljanin dr Antun Antončić. — Lik jednog našeg rodoljuba. Riječki list, 7(1953) br. 143 (21. VI). — Petar Strčić: Četiri krčka advokata u političkom životu Istre i Kvarnerskih otoka. Odvjetnik, 18(33), 1968, 9, str. 246–252. — Isti: Otok Krk 1918 (Građa o Narodnim vijećima SHS i talijanskoj okupaciji 1918 godine). Rijeka 1968. — Isti: Građa o talijanskoj okupaciji otoka Krka (od kraja 1918. do polovine 1919. god.). Rijeka 1970. — Mihovil Bolonić i Ivan Žic Rokov: Otok Krk kroz vjekove. Zagreb 1977, 192.
Mihovil Bolonić (1983)
