ANTONIO DI JACOPO (Antonio iz Luke, Antun Jakovljev, Antonio da Lucca), slikar (XIV–XV st.). Došao je u Dubrovnik iz Italije vjerojatno 1422 (slikar istog imena spominje se 1391. u Anconi, a 1415. kao član ceha Sv. Luke u Firenci). Slikao je freske u staroj katedrali u Dubrovniku od 1423. do 1428. Tim ciklusom fresaka, po kojem je poznat kao »slikar crkve Sv. Marije u Dubrovniku«, čini se da je dovršio oslikavanje katedrale započeto još poč. XIV st., kad je dio fresaka izveo slikar Michiele iz Bologne. U svojoj radionici imao je više domaćih učenika, ali se nitko od njih, osim možda Stjepana Pribilovića, nije kod njega duže zadržao. Posljednji se put spominje u dubrovačkim arhivskim dokumentima 1433, kad mu vlada, bolesnom i siromašnom, dodjeljuje poklon u novcu. U Dubrovniku, gdje je vjerojatno i umro, nije sačuvano ni jedno njegovo djelo, ali je moguće da je autor minijatura u Statutu bratovštine Antunina iz 1432 (danas u Historijskom arhivu u Dubrovniku). Uz Blaža Jurjeva Trogiranina i Lorenza di Michele iz Firence, Antonio di Jacopo je jedna od važnijih slikarskih ličnosti koje djeluju u Dubrovniku u trećem i četvrtom desetljeću XV stoljeća.
LIT.: Jorjo Tadić: Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI v., 1. Beograd 1952, 62–65, 74, 89. — Ljubo Karaman: O staroj slikarskoj školi u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 2(1953) 114. — Vojislav Đurić: Dubrovačka slikarska škola. Beograd 1963, 31, 35, 37, 64–66. — Kruno Prijatelj: Slikar Blaž Jurjev. Zagreb 1965, 7. — Isti: Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća. Zagreb 1968, 13.
Stane Đivanović (1983)
