ARANZA, Josip

ARANZA, Josip, filolog, dijalektolog i književni povjesničar (Kaštel-Novi, 12. II 1864 — Zagreb, 24. IV 1948). Rođen je u seljačkoj obitelji; sin je Josipa i Ivanice. Osnovnu školu završio je u Kaštel-Novom, a gimnaziju je polazio u Splitu i Dubrovniku. Nakon mature studirao je slavistiku i romanistiku u Zagrebu, a doktorirao u Beču. Na Jagićev poticaj radio je u Balkanskoj komisiji na istraživanju naše dijalektologije. Bio je profesor na gimnazijama u Zadru i Splitu, nautičkim školama u Kotoru i Dubrovniku (od 1907), trgovačkoj akademiji u Dubrovniku gdje je bio i ravnatelj do umirovljenja 1924. God. 1926. odlazi u Zagreb gdje ostaje do smrti. Radi filoloških i kulturoloških studija proputovao je Evropu (Grčka, Italija, Njemačka, Belgija, Portugal, Španjolska, Francuska). Na povratku s Međunarodnog kongresa geografa u Barceloni u srpnju 1914. bio je interniran i zadržan više od godinu dana u Francuskoj. — Prvi rad, nekrolog pjesniku A. Ivanoviću, objavio je u almanahu Zvonimir (Beč 1886). Pisao je rasprave, prikaze, studije i članke iz povijesti jezika, dijalektologije, starije hrvatske književnosti i hrvatske kulture u časopisima i novinama: Hrvatska (1888), Obzor (1888, 1928), Archiv für slavische Philologie (1892), Iskra (1892), Vienac (1894, 1899), Vjesnik Hrvatskoga arheološkog društva (1896–1897), Bulletino di archeologia e storia dalmata (1897, 1902), Nada (1902), Izvještaj Velike i realne gimnazije Kotor (1903/1904), Narodni list (Zadar 1904), List dubrovačke biskupije (1916), Gundulićev zbornik (1938), Hrvatska revija (1938, 1940, 1942–1944). Kao dijalektolog najviše se bavio čakavskim govorima u Dalmaciji. Bio je član Balkanske dijalektološke komisije pa mu je Jagić objavio rezultate istraživanja u Vorläufige Berichte der Balkan-Commission, 1 (Über Dialectforschung auf der Balkanhalbinsel, nach den Mitteilungen der Miletić, Rešetar und Aranza, Beč 1897, 50). Pisao je o hrvatskim i srpskim srednjovjekovnim romanima i pripovijetkama, starim hrvatskim piscima (J. Baraković, I. Gundulić, M. Marulić, J. Kavanjin, B. Božićević) te o B. Radičeviću, I. Mažuraniću, P. Budmaniju, E. Kvaterniku. Za JAZU je priredio kritičko izdanje djela J. Kavanjina sa životopisom (Stari pisci hrvatski 22, Zagreb 1913) i ulomak pjesme B. Božićevića o Ivanu Zlatoustom (Građa za povijest književnosti hrvatske 1950, 18). — A. je književno-povijesnim problemima prilazio kao filolog, pa su njegovi članci i rasprave iz povijesti hrvatske književnosti istovremeno i prikazi povijesti jezika.