ARBANAS (Arbanasić) Donjolomnički, plemićka obitelj u Turopolju. Spominje se u darovnicama kralja Ferdinanda I Habsburga turopoljskom plemstvu od 29. IV i 11. V 1560. na njihove posjede, što je ujedno bila i potvrda plemstva. Pojedine grane obitelji spominju se i s nadimcima uz prezime (Benak, Brzec (Berzecz), Boltek, Laić, Večerin i Vihlaić). U Donjoj Lomnici, gdje je bila matica plemićke zadruge, naveden je u ispravama iz 1461. i 1466. Stjepan Arbanasić, a 1499. u popisu plemića Matija Arbanasić. Obitelj je imala posjede i u drugim turopoljskim naseljima. U XVI st. više je članova obitelji stradalo zbog nasilja feudalaca vlasnikâ Medvedgrada, koji su bili i u posjedu turopoljske utvrde Lukavec. Tako je Petar A., uz više drugih plemića, javno pogubljen (isprava od 9. III 1517). Članovi obitelji sudjeluju tijekom stoljeća u upravi plemenite općine Turopolje. Benko A. bio je turopoljski župan 1584–1585. i 1589–1591, a Đuro A. Benak 1647–1649. Stjepan A. bio je notar (1608), »excator rationum« (1612), fiškuš (fiscus, fiscalis 1613. i 1614) i »kapetan plemića« (capitaneus nobilium) turopoljske čete u banskoj vojsci (1614. i 1616). Kapetani su bili i župan Đuro A. Benak (1644), te Nikola (1746), koji 1742. ratuje kao oficir hrvatske vojske (turopoljske kumpanije) u ratu za austrijsku baštinu 1740–1748. Vjerojatno je on onaj Nicolaus Arbanasz koji je 1739. predložen za prisjednika zagrebačkog magistrata. Benedikt A. Benak primljen je 1758. među građane Zagreba. On je 1760. bio plemićki sudac Zagrebačke županije za maročki kotar (područje Moravča kod Zeline), 1765. blagajnik, a od 1772. namjesni podžupan iste županije. Provizor biskupskog imanja u Gradecu kod Križevaca Josip A. izabran je 1762. za namjesnog, a zatim i redovitog podžupana Križevačke županije. Mate A. (rođen 1815), bogoslov u zagrebačkom sjemeništu 1835–1838 (u to vrijeme piše Lj. Gaju), bio je pristaša preporodnih ideja i slavenofil, ali već 1843. pristaje uz mađarone. God. 1848, kad je bio prisežnik županijskog suda Zagrebačke županije, emigrirao je u Mađarsku. — Obitelj je u Donjoj Lomnici posjedovala jednu od najstarijih kuća (srušena 1950). U obiteljskom arhivu (u privatnom posjedu) čuvaju se isprave od 1387. — Neki pisci (R. Lopašić i V. A. Duišin) držali su da je obitelj A. u Turopolju potekla od Arbanasa Bosiljevačkih, podrijetlom iz bosiljevačke plemićke zajednice. Rodonačelniku te obitelji Ambrozu, sinu Balše zvanog Arbanasić, podijelili su potkraj XV st. knezovi Frankapani imanja Jaškovo (Joškovo, danas selo Jaškovo) kod Ozlja i Semenišće (Sjemenišće) kod Novigrada na Dobri. On se 1480. spominje kao vazal ozaljskog vlastelinstva, a 4. X 1502. podijelio mu je hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II plemićki list i grb (različit od grba Arbanasa u Turopolju). Ozaljski vazal bio je i posljednji muški potomak obitelji Ivan (1638. i 1642. kao pokojni). Njegove kćeri prodale su 1670. posjed Jaškovo Katarini Zrinskoj. Prema R. Lopašiću jednu granu preselio je Bernardin Frankapan (1435–1529) kao slobodnjake u Bribir. Bribirac Juraj Arbanasić, javni pisar u Bribiru i Novom Vinodolskom, prepisao je glagoljicom oko 1565. Vinodolski zakonik iz 1288. (rkp. u NSB u Zagrebu). Obitelj Arbanasić bila je nastanjena u Bribiru i u XVII st. Srodstvo bosiljevačkih i turopoljskih Arbanasa nije utvrđeno.
LIT.: Radoslav Lopašić: Hrvatski urbari, 1. Zagreb 1894. — Ivan Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 5. — Emilij Laszowski: Povjesni spomenici plem. općine Turopolje, 1–4. Zagreb 1904, 1905, 1906. i 1908. — Isti: Plemenita općina Turopolje. Zagreb 1910, I, 61, 72, 244, 262, 310, 315–318; 1911, II, 10, 41, 51, 59–60, 109–110. — Rudolf Strohal: Iz starine. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1919, XXIV, str. 300 i 303. — Viktor Antun Duišin: Zbornik plemstva. Zagreb 1938, 26. — Baltazar Adam Krčelić: Annue ili Historija. 1748–1767. Zagreb 1952. — Josip Horvat i Jakša Ravlić: Pisma Ljudevitu Gaju. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1956, knj. 26. — Emilij Laszowski i Lelja Dobronić: Povijesni spomenici grada Zagreba, 20. i 21. Zagreb 1971. i 1975. — Josip Adamček: Borba turopoljskih plemića protiv medvedgradske vlastele. Kaj, 7(1974) 5/6, str. 28. — Višnja Huzjak: Po dragome kraju. Ibid., str. 144. — Juraj, notar. — Rudolf Strohal: Hrvatska glagolska knjiga. Zagreb 1915.
Zdenko Šenoa (1983)
