ARBANAS, Niko, pedagog (Dubrovnik, 3. II 1802 — Dubrovnik, 12. II 1880). Potječe iz radničke obitelji; sin Đura i Nike, rođ. Šišina. Osnovnu školu pohađao je u Dubrovniku. God. 1820. nastavio je filozofsko-teološke studije u Beču gdje je diplomirao katehetiku i pedagogiju; 1825. se zaredio u rodnom gradu. Kratko je vrijeme bio vjeroučitelj na osnovnoj školi u Kotoru. Odbio je ponuđeno mjesto predavača filozofije na sjemeništu u Zadru, a 1830. prihvatio se ravnateljstva više osnovne škole u Dubrovniku. Na tom je položaju ostao više od 40 godina odgajajući omladinu u nacionalnom duhu. Bio je počasni kanonik, biskupski savjetnik, prosinodalni ispitatelj iz pastoralne teologije i biskupski zastupnik na ispitima zrelosti u gimnaziji. Potkraj života besplatno je radio kao vjeroučitelj na djevojačkoj školi u časnih sestara. — Uz neumoran pedagoški rad napisao je brojne prigodne pjesme i kolende na hrvatskom jeziku te biografiju učitelja don Đ. Kampsija i odgojne govore na talijanskom jeziku. Također je proučavao dubrovačku povijest i sakupljao narodno blago. Za života nije ništa objavljivao. Posmrtno mu je u Slovincu (1882, 30) objavljena jedna prigodnica. Od velike rukopisne ostavštine ponešto se nalazi po bibliotekama u Dubrovniku. — Najviše podataka i pohvalnih riječi o Arbanasovu književno-pedagoškom radu donosi V. Adamović, a kao pjesnika i istaknuta rodoljuba spominje ga J. Bersa. U novije vrijeme I. Perić ističe njegov osobit prinos borbi za ponarođenje naših talijaniziranih škola.
LIT.: Vicko Adamović: Građa za istoriju dubrovačke pedagogije. Zagreb 1885, I, 113; 1892, II, 48–53, 134. — Josip Bersa: Dubrovačke slike i prilike. Zagreb 1941. — Ivo Perić: Borba za ponarođivanje dalmatinskog školstva 1860–1918. Zagreb 1974.
Eta Rehak (1983)
