ARENGERIJE

ARENGERIJE (Arrangerius, Arringerius), dubrovački nadbiskup (Rim, druga pol. XII st. — Dijon, lipanj 1236). Na nadbiskupskoj stolici naslijedio je Leonarda, rodom Mlečanina, koji je u Dubrovniku nadbiskupovao od 1206. do oko 1217. A. je Dubrovačkom nadbiskupijom upravljao najprije kao administrator, a nakon što je papa Honorije III potaknuo dubrovački Kaptol da za svog pastira izaberu čovjeka koji će biti sposoban uspješno se oduprijeti najezdama omiških gusara i heretičkom pokretu u Bosni i okolici, izabran je 1222. za nadbiskupa. Njegovoj posveti u Dubrovniku (30. X 1222) prisustvovao je papinski poslanik Akoncije koji je ujedno predsjedao saboru biskupâ u Dalmaciji i Iliriji, održanom u Dubrovniku s ciljem da se iskorijeni krivovjerje koje se sve više širilo u krajevima Bosne i Huma. Honorijev nasljednik papa Grgur IX poslao je 24. VII 1227. Arengeriju bulu kojom je Dubrovačkoj nadbiskupiji potvrdio metropolitanska prava na području Srbije, Bosne, Zahumlja i Travunje, nad biskupijama Kotora, Budve, Ulcinja, Skadra, Drivasta, Pulatija, Lješa, Bara i nad Bosanskom biskupijom. Za Arengerijeva vremena u Dubrovniku je podignut benediktinski samostan Sv. Jakova u Višnjici, uveden Red dominikanaca (oko 1225) i franjevaca (prije 1230), a njegovim zalaganjem izdalo je Gradsko vijeće 13. IV 1235. odredbu o ograničenju opreme i miraza prigodom udaje Dubrovkinja. Neki biskupi uskratili su mu sufragansku podložnost, pa je papa Grgur IX 13. VII 1234. naredio trogirskom biskupu Treguanu i trogirskom kanoniku Grguru da ispitaju njihovu nepokornost. Nekoliko ugarskih prelata i kraljevski dvor zajedno s Venecijom optužili su Arengerija pred Rimskom kurijom da u Bosni i neretvanskom primorju podržava krivovjerstvo. Povod toj optužbi dao je A. time što je kao metropolit oko 1230. posvetio za bosanskog biskupa nekog imenom nepoznata svećenika, za kojega se tvrdilo da je sklon patarenskoj herezi. Nakon izvještaja komisije koja je po Papinu nalogu imala ispitati optužbu o herezi bosanskog biskupa i nakon osobnog saslušanja okrivljenog biskupa, papa Grgur IX izdao je 30. V 1233. naredbu da se heretički biskup udalji s položaja. Postupak nadbiskupa Arengerija i njegov tolerantan stav prema herezi u Bosanskoj dijecezi ocijenjeni su kao neopreznost. No kako ta optužba nije imala samo vjerski nego u prvom redu politički karakter, sankcije za Dubrovačku nadbiskupiju nisu izostale. God. 1238. Bosanska je biskupija podvrgnuta izravno papinskoj vlasti, a 26. VII 1247. otcijepljena je od Dubrovačke nadbiskupije te postaje sufragan Kaločke nadbiskupije. I u odnosima Dubrovnika s Venecijom A., rodom Rimljanin, bio je u nepogodnu položaju. Dubrovačko-mletačkim ugovorom iz 1232. bilo je utvrđeno da će Dubrovčani birati nadbiskupa iz redova mletačkog svećenstva ili s područja podložnog Mlecima. Kad je 1236. u lipnju taj ugovor obnovljen, A. je u Dijonu postao opat opatije Saint-Etienne, gdje je ubrzo nakon toga jedne noći napadnut i ubijen, a tijelo mu je bačeno u jezero. Službena papinska istraga nije uspjela otkriti nikakve potankosti o povodu ubojstva, kao ni počinitelja.