ARHANIĆ, Đuro, filolog i pisac (Zagreb, 12. XI 1898). Rođen je u činovničkoj obitelji; sin je Đure i Barbare, rođ. Pasarić. U Zagrebu je polazio osnovnu školu (1904–1908) i gimnaziju (1908–1916) te diplomirao klasičnu filologiju (1924). Nakon toga dobiva još dvije diplome: jednu u Strassbourgu (1927), drugu za francuski jezik i književnost na Sorboni (1930). Bio je profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu do umirovljenja 1945. — Rano se orijentirao prema francuskoj filologiji; bavio se i problemima hrvatske kulture i školstva. Bio je aktivan u Društvu hrvatskih srednjoškolskih profesora, pa je s J. Berkom izdao zbornik Iz poviesti hrvatskog školstva i prosvjete (Zagreb 1944). U književnosti se javio putopisom: Nekoliko dana po Holandiji (Jutarnji list, 1921, 3508). Pisao je eseje i studije o francuskim klasicima XVIII st. (Jutarnji list, 1926; Večer, 1926; Hrvatska smotra, 1939). Zapaženi su eseji o J. J. Rousseauu i G. Buffonu (Hrvatska smotra, 1937).
DJELA: Religio sempiterna 1 i 2 (suautor Viktor Živić). Zagreb 1922 i 1924. — Svestrani gospodarski savjetnik (suautor Andrija Štiglić). Zagreb 1933. — Francusko-hrvatski rječnik (suautor V. Živić). Zagreb 1937.
LIT.:
-a-.: V. Živić–Đ. Arhanić: Religio sempiterna. Vijenac, 2(1924) III/7, str. 232. —
Vjekoslav Mandekić: Štiglić-Arhanić: Svestrani gospodarski savjetnik. Jutarnji list, 24(1935) 8267, str. 25. — Novi francusko-hrvatski rječnik od prof. Đ. Arhanića i V. Živića. Obzor, 77(1937) 231, str. 2. —
Ivan Goran Kovačić (ian): Jedno vrlo uspjelo leksikografsko djelo. Hrvatski dnevnik, 2(1937) 506, str. 4. —
Krsto Spalatin: Naši novi francuski rječnici. Nastavni vjesnik, 46(1937–38) 1/5, str. 100–110.
Jelena Očak (1983)