ARON, Anton

ARON, Anton (Toni), slikar (Osijek, 30. IX 1858. ili 1859 — Leipzig, 31. X 1920). Slikarov otac Anton Emmanuel A. bio je okružni geometar i načelnik kotarskog graditeljstva u Osijeku (po njegovim je nacrtima građena osnovna škola u Vukojevcima kod Našica) i zarana je umro. Majka mu je bila Josefina Vlašić (Vlassits) iz Vukovara. Djetinjstvo je proveo u Osijeku, djelomice u Vukovaru. Nakon nekoliko razreda gimnazije u Osijeku, odlazi na slikarsku akademiju (Festőművészeti Akadémia) u Budimpeštu, da bi zatim nastavio slikarsko školovanje na Königliche Bayrische Akademie der bildenden Künste u Münchenu; tu je uz prekide (1877–1878. i 1881–1883) primao stipendiju Zemaljske vlade u Zagrebu. Završivši Akademiju, A. ostaje u Njemačkoj (München i Leipzig) gdje se istakao kao portretist, slikar žanr-scena i mrtvih priroda. Prilično je nesređeno živio i prekinuo s porodicom. — Do pretkraj XIX st. češće je izlagao u Hrvatskoj kao »naš« slikar. Izlagao je još za školovanja u Münchenu 1882. (nagrada Akademije); iste godine u Osijeku izlaže ulja i skice koje zatim pokazuje u Zagrebu, među ostalim: Poljski Židov u molitvi, Glava djevojke, Djevojka na bunaru, Ciganče iz Slavonije. God. 1883. ponovno izlaže u Zagrebu jednu kompoziciju iz slavonskoga narodnog života. Iste godine sudjeluje na internacionalnoj umjetničkoj izložbi u Münchenu slikom Slijepa djevojka sa starim ocem; taj će motiv uz variranje narodne nošnje (hrvatske, mađarske) češće ponavljati. Jedna varijanta Slijepa djevojka u crkvi (iz 1888) nabavljena je 1891. za Strossmayerovu galeriju; toj je nabavci sâm Strossmayer prigovorio u pismu F. Račkom. U Münchenu nastaje još 1885. i kompozicija Spremanje kukuruza u Slavoniji. — Na Međunarodnoj izložbi umjetnina u Zagrebu 1891, održanoj u okviru Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe, izlaže slike: Starac, Starica, Djevojčica u pejzažu i Posjet otmjene gospođe (iz 1885). Na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. nastupio je s grupom osječkih slikara u hrvatskom paviljonu. Tom je prilikom dobio izložbenu medalju. Aronove slike nalaze se kod nas u Galeriji umjetnosti u Vukovaru (Starica iz 1881. i Studija starca) u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku (Ciganka iz 1876, Glumica iz 1879. i Portret grofa Gustava Normanna) u Modernoj galeriji u Zagrebu (Hrvatski seljak vodi slijepu kćerku iz 1888. i Portret Anke Urica de Cherulatetz iz 1880); više se njegovih slika nalazi u privatnom posjedu (u Vukovaru 5 slika). — U ranijem razvojnom razdoblju A. je u Njemačkoj postizao uspjehe: 11 pastela poznatoga glumca Possarta u raznim ulogama (1887) i crteži ugljenom za dekoraciju gornjobavarske gostionice na saveznoj smotri streljaštva u Frankfurtu na Majni (1887. prodani na aukciji za 4000 maraka). — Aronovo slikarstvo karakterizira temeljit slikarski métier, naučen na münchenskoj Akademiji, taman galerijski ton s mnogo dodataka mrkih zemljanih boja i s čvrstom modelacijom, siguran crtež i realistička opservacija, često rutiniran rad kistom; kojiput se očituje namještenost u komponiranju. — Slike su mu bile izlagane na skupnim izložbama: Pregled naše umjetnosti (Osijek 1935), izložba Društva Zagrepčana (Zagreb 1941), Slavonski portret 18. i 19. stoljeća (Osijek 1958), Slikarstvo XIX stoljeća u Hrvatskoj (Zagreb i Rijeka 1961), Izložba vukovarskih portreta (Vukovar 1961), Portreti XVIII i XIX stoljeća (Vukovar 1968), Portreti 19. stoljeća (Osijek 1968), Portreti slavonskih građanki (Vukovar 1972). Njegov razvoj u vrijeme boravka u Njemačkoj, nepoznat je.