ASIĆ, Jelka

traži dalje ...

ASIĆ, Jelka, rođ. Šokčević, dramska glumica, operna pjevačica, kazališni radnik (Zagreb, 27. VI 1922 — Zagreb, 10. IX 1979). Rodila se u činovničkoj obitelji; srednju školu je polazila u Zagrebu gdje je i diplomirala na Državnoj glumačkoj školi 1942. Bila je glumica HNK u Zagrebu (1942–1945), kazališta u Subotici (1945–1954), Narodnog pozorišta u Novom Sadu (1954–1955), članica Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija (1955–1957) i Narodnog pozorišta u Subotici (1957–1976). Kao dramska glumica i koncertna pjevačica gostovala je u Mađarskoj, Rumunjskoj i Čehoslovačkoj. Za svoj rad primila je brojne nagrade: Orden zasluga za narod, sedam nagrada dramskih umjetnika Srbije, sedam nagrada na susretima vojvođanskih kazališta, nagrade SAP Vojvodine i grada Subotice i dr. Surađivala je sa suprugom Milanom. — A. je ostvarila više većih opernih uloga, npr. Marženku u Prodanoj nevjesti B. Smetane, Micaelu u Carmen G. Bizeta, Cio-Cio-San u Madame Butterfly G. Puccinija, Neddu u Pagliacciju R. Leoncavalla, Violettu u Traviati G. Verdija, igrala je u Nikoli Šubiću Zrinskom I. Zajca, Gotovčevoj Morani te u operetama Mala Floramye, Zemlja smiješka, Kraljica čardaša i dr. Brojnije su joj dramske uloge: Sultanija u Hasanaginici M. Ogrizovića, Dora Krupićeva u Zlatarevu zlatu A. Šenoe, Violaine u Blagovijesti P. Claudela, Anica u Maškaratama ispod kuplja I. Vojnovića, Šu u Moru Đ. Sudete, Kvej-lan u Istočnom vjetru – zapadnom vjetru P. Buck, Emina Bovary u Madame Bovary G. Flauberta, Lujza u Spletki i ljubavi F. Schillera, Maša u Trima sestrama A. P. Čehova, Poly u Prosjačkoj operi B. Brechta, Blanche u Tramvaju zvanom čežnja T. Williamsa i dr. Istakla se u Krležinim dramama kao barunica Castelli (Gospoda Glembajevi), Laura (U agoniji), Margetićka (Vučjak) i Jasenka (Na rubu pameti). Osim glumom bavila se režijom, koreografijom i kazališnom pedagogijom. — U tijeku trideset godina glumačkog rada ostvarila je galeriju sugestivnih ženskih likova i bila »jedna od najboljih Laura« (I. Rackov). »Imala je vrlo ugodan lirski sopran, nježan, ali dobro školovan« (V. Rabadan).

LIT.: Milosav Mirković: Jelka Asić kao Laura Lenbah. Borba, 26(1961) 12. XII, str. 7. — Petar Šarčević: Od danas do sutra. Subotica 1962, 107. — Branivoj Đorđević: Srpskohrvatski pozorišni jezik – književne i dijalekatske osobine. Beograd 1974, 69. — Miodrag Kujundžić: Prepiska dve sestre (Istven Erkeny, Mačja igra). Dnevnik (Novi Sad), 10(1974) 12. IV, str. 16. — Ivica Jakočević: Scena počinje živjeti (razgovor s Jelkom Asić). — Naša pozornica – Színpadunk, 1975/76, 1, str. 6–7. — Ivanka Rackov: Iz pozorišnog albuma Subotice. Subotica 1977, 111–115. — Ista: Jelka Asić (1922–1979). Rukovet, 25(1979) 9/10, str. 541–544. — Vojmil Rabadan (V. R.): Theatralia et alia. Marulić, 12(1979) 5, str. 467–469.
 
Ante Sekulić (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ASIĆ, Jelka. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 22.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/asic-jelka>.